dijafiza (grčki: diafyomai biti između čega), srednji dio cjevastih kostiju između dviju epifiza. Izvana je izgrađuje kompaktna koštana supstancija, a iznutra je šupljina ispunjena koštanom srži.
dijafonija (grčki: neslaganje u glasu, disharmonija) 1. U grčkoj teoriji, naziv za disonancu (suprotnost: symphonia – konsonanca). 2. Od IX–XII. stoljeća sinonim za → organum. 3. Jedan od srednjovjekovnih naziva (dijafonija basilica, od grčkog basis, osnova, temelj, baza)… Nastavi čitati →
dijafora (grčki: retorika), ponavljanje iste riječi, ali u različitim značenjima.
dijaforeza (grčki: diaforeo raznositi), pojačano znojenje, preznojavanje. U nekih bolesti (prehlade, reumatizam i dr.) potiče se dijaforeticima (salicilati, vrući oparci, vrući alkoholni napici).
dijafragma (grčki: diafragma pregrada) 1. tehn Tanka pregradna stijenka, membrana, opna. 2. anatom Mišićna ili vezivna ploča koja odjeljuje jednu tjelesnu šupljinu od druge ili zatvara neku šupljinu (ošit, zdjelična dijafragma, urogenitalna dijafragma). 3. med Genofragma, vaginalna dijafragma, sredstvo za… Nastavi čitati →
dijaftoreza (grčki), retrogradna metamorfoza koja se sastoji u mineralnim prilagodbama metamorfita visokog stupnja uvjetima s nižom temperaturom od one u kojoj su nastali (metamorfozirani).
dijageneza, skup fizikalnih i kemijskih promjena u sedimentu koje mijenjaju njegovo stanje, ali ne izazivaju metamorfne promjene. Obuhvaćaju niz procesa poput kompakcije, cementacije, rekristalizacije, potiskivanja.
dijagnoza (grčki: diagnosis raspoznavanje), prepoznavanje bolesti, ustanovljenje prirode neke bolesti na osnovi bolesnikova iskaza (anamneza), kliničkih znakova (simptoma) i laboratorijskih nalaza (biokemijskih, hematoloških, rendgenskih, patohistoloških i dr.). Diferencijalna dijagnoza jest postupak određivanja dijagnoze između više mogućih pretpostavki.
dijagonala (grčki), dužina (često i duljina te dužine) koja spaja dva nesusjedna vrha mnogokuta ili dva vrha poliedra koji nisu na istom bridu. Trokut nema dijagonalu, četverokut ima dvije, …n-terokut ima n(n-3)/2 dijagonala. Kod poliedra postoje prostorne i površinske dijagonale.… Nastavi čitati →
Dijagora (grčki: Diagóras), grčki pjesnik i filozof (V. stoljeće pr. Kr.). Rodom s otoka Mel; sredinom V. stoljeća živio u Ateni, odakle je zbog izrugivanja svim oblicima religioznosti, posebice Eleuzinskim misterijama, izbjegao u Korint. Dobio nadimak Bezbožnik. U mladosti… Nastavi čitati →
dijagram (grčki), nacrtni (grafički) prikaz kvantitativnih veličina i njihovih odnosa predočen geometrijski. Ti prikazi mogu biti linearni (stupci), površinski (kvadrat, krug), volumni (kocka, piramida, kugla) odnosi, a kvantitativne se vrijednosti mogu iskazati relativno i apsolutno. Dijagram je također svaki… Nastavi čitati →
dijak (novogrčki: sluga, pomoćnik, učenik vjerske škole), u srednjem i ranom novom vijeku naziv za klerika koji je na dvorovima vladara i velikaša obnašao službu dvorskog pisara (zvanog i gramatik i logofet) ili tome pisaru podređenog službenika. U srednjovjekovnim… Nastavi čitati →
dijakritički znakovi (grčki), znakovi koji se dodaju slovu radi razlikovanja (izgovornoga ili kojega inoga) od polaznoga slova. To mogu biti točke, kvačice, kružići, crtice i dr.
dijakronija (grčki: dia kroz, kronos vrijeme), raznovremenost; promatranje slijeda povijesnog razvoja kojega jezika kroz vrijeme, za razliku od sinkronije, koja promatra samo jedan vremenski presjek.
dijalekatska geografija, lingvistička disciplina koja se bavi proučavanjem lokalnih jezičnih razlika na određenim područjima.
dijalektika (grčki: dialektikos koji se odnosi na raspravljanje, dialektike tehne vještina u raspravljanju, u vođenju filozofskih rasprava) 1. U prvobitnom smislu, umijeće raspravljanja, vođenja dijaloga, razgovora; vještina iznalaženja istine otkrivanjem protuslovlja; dosjetljivost u diskusiji. 2. filoz Učenje o općim… Nastavi čitati →
dijalektizam, naziv za jezični element koji nije u široj upotrebi, u standardni jezik dospio iz kojega od govora ili dijalekata.
dijalektologija, grana lingvistike koja se bavi proučavanjem govora i narječja pojedinoga jezika.
dijaliza (grčki: dialysis rastavljanje) 1. kem Razdvajanja niskomolekularnih od visokomolekularnih spojeva (koloida) na temelju sposobnosti difuzije kroz polupropusne membrane. Prvi mogu, a drugi ne mogu proći kroz takve membrane. Budući da je takav proces spor, ubrzava se primjenom električne struje… Nastavi čitati →
