eroti (grč. Érotes), prema grč. mitu, brojni mali bogovi ljubavi. Zajedno s Erosom nalazili su se u Afroditinoj pratnji. Često su prikazivani u grč. umjetnosti, a isto tako i u rimskoj (freske u Pompejima). Prema njima su u vrijeme renesanse nastali putti.
erotika (grč.), izraz neodređenoga značenja kojim su obuhvaćeni psih. refleksi spolnog nagona, a katkad i samo seksualno uzbuđenje u fiziološkom smislu. Označava široko područje doživljaja, od izravne tjelesne želje do najsuptilnijih sublimacija. Toliko je značajna komponenta psih. života, da su… Nastavi čitati →
erotomanija (grč. eros ljubavno čeznuće, mania ludilo), hiperseksualizam, bolesna prekomjerna spolna požuda, seksualna nezasitost. U žena se naziva nimfomanija, u muškaraca satirijaza.
erozija (lat.) 1. geol Proces oblikovanja reljefa Zemlje razaranjem i odnošenjem dijelova njezine kore mehan. i kem. djelovanjem tekućica (fluvijalna e.), mora i jezera (abrazija), leda (glacijalna e.), vjetra (eolska e.). 2. tehn Razaranje materijala na površini dijelova strojeva tijekom… Nastavi čitati →
errando discimus (lat.), griješeći učimo, na pogreškama učimo.
errare humanum est (lat.), griješiti je ljudski; svojstveno je čovjeku da griješi; u značenju, svatko može pogriješiti, nitko nije nepogrešiv.
errata (lat.), nekada vrlo čest naziv za popis tiskarskih pogrešaka, obično na kraju knjige ili na umetnutomu slobodnom listu; nalazimo ga i u obliku errata corrige, ispravi pogreške.
Erró (pravim imenom i prezimenom Guðmundur Guðmundsson), islandski slikar i grafičar (Ólafsvík, 19. VII. 1932). Jedan od značajnijih predstavnika agresivno-satiričnoga smjera unutar pop-arta. Ostvario mnogobrojne serije kolaža s obilatom uporabom stripa; izvodi maštovite hepeninge.
Erromango ili Eromanga, vulkanski otok u jz dijelu Tihog oceana, j Vanuatu; 958 km2, 1200 st. Visok 886 m. Gl. naselje Potnarvin. Proizvodnja kopre. Dva uzletišta. Nekad poznat po trgovini sandalovinom. Nedostatak dobrih luka ograničava komerc. iskorištavanje šuma.
Ershad, Hussein Mohammad, bangladeški časnik i političar (Rangpur, 1. II. 1930). Časnik u pakist. vojsci 1952–72. Prešao u bangladešku vojsku 1972. Nakon voj. udara šef voj. vlade Bangladeša 1982–83. Predsj. republike 1983–90. Podnio ostavku nakon kritike oporbe i ekon.… Nastavi čitati →
Erskine, John, američki književnik (New York, 5. X. 1879 – New York, 2. VI. 1951). Profesor književnosti na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Poznat po romansiranim legendama o povijesnim i mitološkim osobama. Pisao književne eseje… Nastavi čitati →
Erskine, Ralph, britanski i švedski arhitekt (Mill Hill, kraj Londona, 24. II. 1914 – Ekerö, kraj Stockholma, 16. III. 2005). Arhitekturu završio u Londonu; od 1939. živio u Švedskoj. Projektirao humane, čovjekovim potrebama prilagođene stambene zgrade i… Nastavi čitati →
ersted (znak Oe), zastarjela mjerna jedinica jakosti magn. polja u CGSm-sustavu; iznosi 1000/4π A/m ≈ 79,577 A/m. Polje je jako jedan ersted ako na jedinični magnetski pol u vakuumu djeluje sila od 1 dina.
Erté (pr. ime Romain de Tirtoff), franc. slikar i modni oblikovatelj rus. podrijetla (Sankt Peterburg, 23. XI. 1892 – Pariz, 21. IV. 1990). Utemeljio modni časopis Harper’s Bazaar (1916–37); izrađivao scenografiju i kostimografiju za pariške i londonske kaz. kuće.
Ertebölle, pretpov. nalazište kraj Ålborga u Danskoj. Prema njemu nazvana je kultura prijelaznog doba između mezolita i neolita na području Danske, s Njemačke i j Skandinavije. Razvila se na osnovi domaćih tradicija i pod neolitičkim utjecajima iz zap. i… Nastavi čitati →
Ertl, Gerhard, njemački fizikalni kemičar (Bad Cannstatt/Stuttgart, 10. X. 1936). Doktorirao u Münchenu (1965). Profesor na sveučilištima u Hannoveru, Münchenu i Berlinu, ravnatelj Instituta Fritz Haber. Bavi se molekulskim mehanizmima sinteze amonijaka katalizirane željezom (→ Haber-Boschov postupak)… Nastavi čitati →
erudicija (lat.), učenost, obrazovanost, načitanost; opsežno znanje iz nekog područja znanosti; erudit, čovjek velika znanja, znanstvenik.
erupcija (lat.), izbijanje vulkanskog materijala (lave, plinova, para, pepela i piroklastičnog materijala) iz unutrašnjosti Zemlje na njezinu površinu kroz krater ili pukotine.
eruptivan (lat.) 1. geol Koji potječe od vulkana; koji je nastao izbijanjem iz unutrašnjosti Zemlje. 2. pren Koji lako plane, goropadan, nagao.
