Bekabad, grad u istočnom Uzbekistanu, 130 km južno od Taškenta na granici s Tadžikistanom, na rijeci Sir-Darji; 82 800 stanovnika. Do II. svjetskog rata poznat po proizvodnji cementa i pamuka, tijekom rata izgrađene čeličane. Do 1964. Begovat.
bekend (engleski), osnovni udarac u tenisu, stolnom tenisu, badmintonu i skvošu; ruka koja drži reket okrenuta je dlanom k tijelu, a hrbat ruke u smjeru udarca.
Beker, Miroslav, hrvatski povjesničar književnosti (Karlovac, 24. VII. 1926 – Zagreb, 29. XII. 2002). Profesor anglistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu. Pisao tekstove o britanskoj i američkoj književnosti i kritici (Moderna kritika u Americi i Engleskoj)… Nastavi čitati →
Beker, Žarko, hrvatski crtač stripova (Zagreb, 2. XII. 1936 – Zagreb, 29. IV. 2012). Crtao realistične povijesne, znanstvenofantastične i humoristične stripove osebujnoga grafičkog izraza (Zaviša; Magirus).
bekerel (znak Bq, po → Antoineu Henriju Becquerelu), izvedena SI-jedinica aktivnosti radioaktivnog izvora, definirana aktivnošću izvora u kojem se događa jedan raspad (pretvorba, prijelaz) u sekundi.
bekerelit, mineral, 2UO3×2H2O, kristalizira u rompskom sustavu; radioaktivan, žute do narančaste boje, pojavljuje se kao kora na uranovu smolincu.
Békés, županija u jugoistočnoj Mađarskoj, uz rumunjsku granicu, 5632 km2, 404 000 stanovnika; glavni grad Békéscsaba. Ravničarsko područje uz rijeku Körös i pritoke, oštra kontinentalna klima; unatoč ljetnoj suhoći, napredna poljoprivreda uz natapanje;… Nastavi čitati →
Békéscsaba, grad u jugoistočnoj Mađarskoj, glavni grad županije Békés; 67 900 stanovnika. U središnjem dijelu županije željezničko i cestovno čvorište, kanalom povezan s rijekom Körös; središte poljoprivrednog kraja s kožarskom, tekstilnom, duhanskom, strojarskom i posebice prehrambenom… Nastavi čitati →
Békésy, György (Georg von), američki fizičar mađarskog podrijetla (Budimpešta, 3. VI. 1899 – Honolulu, 13. VI. 1972). Profesor na Harvadovu sveučilištu. Bavio se fiziološkom akustikom za što je dobio Nobelovu nagradu za medicinu (1961).
Beketov, Nikolaj Nikolajevič, ruski kemičar (Alferevka, 13. I. 1827 – Sankt Peterburg, 13. XII. 1911). Profesor u Harkivu i član Akademije u Sankt Peterburgu. Bavio se organskom, anorganskom i fizikalnom kemijom, posebno problemom kemijskog afiniteta.… Nastavi čitati →
bekica (Luzula), rod zeljastih biljka iz porodice sitova (Juncaceae). Rastu busenasto s tankim, do 30 cm dugim listovima.
bekija (arapski: baquiya ostatak, preostatak od nečega), dio kadiluka koji je preostao Osmanskom Carstvu nakon razgraničenja sa susjednim državama. U hrvatskim zemljama postojale su tri bekije: Kostajnička i Novska, ustanovljene poslije Karlovačkog mira (1699), te Imotska, nastala poslije Požarevačkog… Nastavi čitati →
Bekker, Paul, njemački glazbeni pisac i kritičar (Berlin, 2. IX. 1882 – New York, 13. III. 1937). Do 1906. orkestralni violinist i dirigent, potom postao kritičar, pa kazališni intendant. U SAD emigrirao 1934. U svoje… Nastavi čitati →
bekovina (Viburnum), biljni rod iz porodice kozokrvnica (Caprifoliaceae) u obliku grma ili drveta, raste po šumama, a razlikuje se nekoliko vrsta: bekovina ima velike cvjetove poput snježnih gruda, plodovi su sjajne, crvene, bobama slične koštunice; uzgaja se kao ukrasna… Nastavi čitati →
Bel (iz akadskog: gospodar), babilonsko-asirski bog zemlje i plodnosti; u starijem razdoblju poistovjećen sa sumerskim bogom oluje Enlilom, a u kasnijim spomenicima s nacionalnim bogom Mardukom.
bel (znak B, po → Alexanderu Grahamu Bellu), brojčana, bezdimenzijska jedinica definirana dekadskim logaritmom omjera dvaju iznosa iste fizikalne veličine: L=log (V2/V1)B gdje je B=1. Za log (V2/V1)=1 L=-1B. Umjesto jedinice bel upotrebljava se njezina decimalna jedinica decibel… Nastavi čitati →
belesprit (francuski: lijep duh; prema njemačkom: Schöngeist), izraz potječe iz francuskih književnih salona XVII. i XVIII. stoljeća i odnosi se na osobu vještu elegantnom i duhovitom pisanju o raznovrsnim, a posebno pomodnim temama; estet, svestrano obrazovan čovjek, šengajst,… Nastavi čitati →
Bela, ruševine srednjovjekovnoga grada na sjevernoj strani Ivančice, na ulazu u dolinu rijeke Bednje. Templarski posjed od 1163. Dva dvorca (XVI–XVIII. stoljeće).
Bela garda, prema nazivu za kontrarevolucionarne postrojbe u Rusiji od 1917, partizanski naziv za jedinice Slovenske i Sokolske legije koju su osnovali slovenski kolaboracionisti pod talijanskom upravom; talijanski naziv za belu gardu: Milizia volontaria anti-comunista (Dobrovoljna antikomunistička milicija).
