Ethelbert (Æthelberht), kralj Kenta u Engleskoj (?, između 552. i 560 – ?, 24. II. 616). Prihvatio kršćanstvo oženivši se franačkom princezom Berthom (poslije proglašena svetom) i dopustio djelovanje misionarima. Od njega potječe prvi pisani zbornik anglosaskih zakona (604).
Ethelred I., kralj Wessexa u Engleskoj. Vladao 865–871. Tijekom rata 870–871. suprotstavljao se dan. prodorima u Wessex. Poginuo u boju.
Ethelred II. Nespremni (Æthelred the Unready), anglosaski kralj (oko 968 – London, 23. IV. 1016). Naslijedio brata Eduarda Mučenika (978). Tijekom njegova vladanja Danci su opustošili zemlju, a Ethelred je morao prihvatiti danskoga kralja → Svenda I. kao suvladara (1013).
Etherege, George, engl. dramatičar (Maidenhead, o. 1635? – ?, 10. V. 1692). Komad Ljubav u kadi predstavlja prvu komediju engl. restauracije. Poznate su mu i društv. komedije Bi kad bi mogla i Čovjek po modi,… Nastavi čitati →
etida (franc.), instrumentalna skladba za razvijanje i usavršavanje tehnike sviranja. Preteče su joj iz početka XV. st., naziv se javlja oko 1800; pisane su za sva glazbala, a posebno za klavir, koje se od ostalih (ugl. označenih kao tehničke vježbe… Nastavi čitati →
Étiemble, René, franc. kritičar i književnik (Mayenne, 26. I. 1909 – Vigny, 7. I. 2001). Poznat po svojim kritikama te opsežnim analizama u knjigama Mit o Rimbaudu i Higijena književnosti. Pisao i o kin. filozofiji… Nastavi čitati →
Étienne-Martin (punim imenom i prezimenom Henri Étienne Martin), francuski kipar (Loriol-sur-Drôme, 4. II. 1913 – Pariz, 21. III. 1995). Oblikuje velike brončane skulpture pojednostavljenih oblika. Izveo seriju objekata kao uspomenu na svoje djetinjstvo (individualnu mitologiju) od… Nastavi čitati →
etika (prema grč. ethikos moralan) 1. Svjesno čovjekovo vladanje ocijenjeno s moralnog stajališta dobro – zlo. Skup načela koja zajednica ili pojedinac ocjenjuju dobrim ili zlim. 2. Ćudoređe, znanost o moralu, filoz. disciplina koja proučava ljudsko vladanje i kriterije vrednovanja.… Nastavi čitati →
etiketa (franc.) 1. Strogo utvrđen red i način otmjena ili službena ophođenja (npr. u diplomaciji). 2. Znak, oznaka, natpis na robi ili njezinu omotu, s oznakom vrste, cijene, sastava i sl. 3. pren Javni, neargumentirani, obično negativni sud o nekome.
etil, C2H5-, jednovalentni alifatski radikal izveden oduzimanjem jednog atoma vodika etanu. Uvođenje etilne skupine u org. spojeve zove se etiliranje.
etil-acetat, ester etil-alkohola i octene kiseline; bezbojna, hlapljiva tekućina, topljiva u eteru i alkoholu. Miriše po voću. Služi kao otapalo u proizvodnji celofana, lakova, umjetne svile i kože, eksploziva i dr.
etil-celuloza, etilni eter celuloze, tvar žućkaste boje, netopljiva u vodi, kiselinama i alkalijama. Dobiva se etiliranjem s pomoću etil-klorida ili kvašenjem celuloze s natrijevom lužinom. Čvrsta je ali rastegljiva, otporna na vlagu i promjene temperature te se primjenjuje u… Nastavi čitati →
etil-klorid, C2H5Cl, bezbojna, lako hlapljiva tekućina, ugodna eterskog mirisa. Služi za lokalnu anesteziju u kirurgiji.
etilen ili eten, C2H4, nezasićeni ugljikovodik. Bezbojan plin koji pomiješan sa zrakom daje eksplozivnu smjesu. Proizvodi se krekiranjem iz mineralnih ulja ili iz alkohola (oduzimanjem vode). Vrlo je reaktivan pa se upotrebljava u mnogim org.… Nastavi čitati →
etilen-diamin, bezbojna tekućina oštra mirisa po amonijaku. Upotrebljava se kao otapalo, u sintezi umjetnih smola i voskova, lijekova, u ind. gume, boja i dr.
etilen-glikol (glikol), najjednostavniji diol, dihidroksietan, gusta bezbojna tekućina slatkasta okusa. Snizuje ledište vode pa se upotrebljava u hladnjacima automobila. Primjenjuje se i u farmaceutskoj, kozmetičkoj i ind. plast. masa.
etilen-oksid, CH2CH2O, bezbojan, otrovan plin, međuprodukt u mnogim org. sintezama. Dobiva se oksidacijom etilena.
etilendiamintetraoctena kiselina (edetinska kiselina ili EDTA), kristalna, bezbojna tvar. S mnogim elementima stvara kompleksne spojeve (kelate). Upotrebljava se u tekst. ind. (bojenje vlakana), pri proizvodnji deterdženata i u kozmetičkoj industriji.
etimologija (grč.), proučavanje podrijetla riječi. To je praćenje glasovnoga, obličnoga i značenjskoga razvoja te riječi kroz povijest i pretpovijest te riječi, s uvažavanjem međuutjecaja (glasovnih, obličnih, značenjskih) te riječi s drugim riječima istoga jezika ili inih jezika. Treba uvažavati i… Nastavi čitati →
etimološki pravopis (korijenski pravopis), čest naziv za morfonološki pravopis, tj. za način pisanja u kojem se bilježi fonemski sastav morfema, ne riječi (žižak, gen. žižka; otac, gen. otca). U hrv. pisanju morfonološki je način pisanja bio… Nastavi čitati →
