etiologija (grč.) 1. općenito Znanost o uzrocima određenih pojava. 2. med Uzrok bolesti.
etiopatogeneza (grč.), proučavanje uzroka bolesti i načina na koji se bolest javlja i razvija.
Etiopija, država u sjeveroistočnoj Africi, graniči s Eritrejom na sjeveru, Sudanom na zapadu, Kenijom na jugu, Somalijom na istoku i jugoistoku te Džibutijem na sjeveroistoku; nema morske obale.
Prirodna obilježja
Sred. i najveći dio zemlje zauzima Etiopsko gorje… Nastavi čitati →
etiopska književnost. Do XIX. st., kada ga potiskuje amharski, u etiopskoj književnosti prevladava liturgijski jezik ge’ez. U prvom razdoblju (između V. i VII. st) prevodi se ugl. s grčkog, a u drugom (od XIII. st i dalje) s… Nastavi čitati →
etiopska umjetnost. Iz predaksumskog razdoblja (od ←V. st. do I. st.) potječu grubo klesane stele, ruševine hramova, fina keramika, brončano oružje i zlatni nakit. Aksumsko razdoblje (I–X. st.) obilježavaju monumentalne palače, tvrđave, monolitne stele, a s pojavom kršćanstva od… Nastavi čitati →
etiviranje (franc.), steriliziranje i oplemenjivanje suhih šljiva, smokava i drugog voća izlaganjem temperaturi toplog zraka (oko 110 °C).
Etna, najviši aktivni vulkan u Europi uz i obalu Sicilije, Italija. Zbog aktivnosti visina E. se mijenja (1957. – 3213 m, 1999. – 3350 ili 3369 m). Stratovulkan s ukupnim promjerom u podnožju 150 km i površinom… Nastavi čitati →
etnarh (grč. namjesnik, knez, plemenski vladar), u ant. razdoblju upravitelj ili namjesnik neke pokrajine (etnarhije). Služba se smatrala nižom od kraljevske (rex, bazileus), a višom od tetrarha. U Palestini i Siriji imenom e. nazivali su se predstavnici rim. uprave.
etnicitet (grč.), opće svojstvo etnosa; sveukupnost osobina, znakova i simbola u kojima se očituje podrijetlo, jezik, kultura, etnička svijest i etničko ime (etnonim), a s pomoću kojih se pripadnici etnosa međusobno poistovjećuju, odn. razlikuju od drugih sličnih društava. Posebni… Nastavi čitati →
etnička zajednica, zajednica ljudi čiji pripadnici dijele isti identitet na temelju istog jezika, kulture, religije, običaja i drugih obilježja; zajednica utemeljena na pov. kontinuitetu zajedništva i osobitim spojevima socioantropoloških značajki. Etničku zajednicu obilježuje posebna etnička svijest i etnonim,… Nastavi čitati →
etnički (od grč. ethnos), narodni, narodnosni, koji pripada narodu, koji se odnosi na narod, koji potječe iz naroda. Etnički sastav, sastav stanovništva po etničkoj pripadnosti.
etničko čišćenje, protjerivanje stanovništva i njegovo skupno preseljavanje s ciljem promjene etničke strukture okupiranih područja; prisilan izgon i progon pripadnika manjinske odn. podjarmljene etničke zajednice na određenom području. Pojam skovan za rata u Hrvatskoj i BiH 1991–95; provodilo se… Nastavi čitati →
etnija (franc.), oznaka za skupinu ljudi (narod, pleme, lokalna skupina) koje povezuje osjećaj zajedničke pripadnosti, koji govore isti jezik, najčešće žive na zajedničkom naseljenom prostoru te se po načinu života i kulturi razlikuju od svojih susjeda.
etnik (grč.), naziv za stanovnika naselja, kraja, zemlje, države i sl. ili za osobu koja odande potječe, npr. Zagrepčanin (Zagreb), Puljanin (Pula), Vukovarac (Vukovar), Moslavac (Moslavina), Istranin (Istra), Zagorac (Zagorje, Zagora), Bačvanin (Bačka), Kambodžanac (Kambodža), Afrikanac (Afrika), Zemljanin (Zemlja), Marsovac… Nastavi čitati →
etnocentrizam, pojava označena kao vjera u nadmoć vlastite kulture ili etnosa; sklonost da se druge kulture procjenjuju i ocjenjuju prema mjerilima vlastite kulture, uz pogrešno shvaćanje i prikazivanje tih kultura, pri čemu važnu ulogu igraju stereotipi i predrasude. Također… Nastavi čitati →
etnocid, sustavno uništavanje ljudskih kultura (crkava, grobljâ, knjižnica, muzeja), vrlo često uz etničko čišćenje.
etnogeneza (grč.), nastanak i razvitak etnije; podrijetlo, postanak i razvitak nekog naroda; proces stvaranja plemenskih i nar. skupina i zajednica. Razlikuje se od etnoevolucije, u kojoj se mijenja samo jedna od odrednica etnije, dok se u e. mijenja i… Nastavi čitati →
etnografija (grč.), prema najširem shvaćanju opisni dio → etnologije; skupljačka i opisivačka djelatnost o ljudskim društvima i kulturi koja stvara podatke za etnološke analize. Njezin se cilj svodi na što vjerniji opis života pojedinih ljudskih skupina. Osnovna je etnografska… Nastavi čitati →
etnoid, opća imenica nastala u vezi s općim zemljopisnim pojmom, npr. građanin (grad), seljanin (selo), otočanin (otok), planinac (planina), zemljak (zemlja) itd.
etnokoreologija (grč.), specijalizirana koreološka znanstv. disciplina koja istražuje folklorni (narodni) ples, plesne, ritmičke igre i plesne običaje. Bavi se skupljanjem, dokumentiranjem, analiziranjem, sistematiziranjem i tumačenjem folklornih plesova, najčešće u simbiozi s → etnomuzikologijom kao srodnom, odn. → folkloristikom kao integralnom… Nastavi čitati →
