hidrargilit ili gibbsit, mineral, Al(OH)3; kristalizira u monoklinskom sustavu; pločasti kristali, česti sraslaci, produkt trošenja aluminijskih minerala, dolazi u → boksitu. Naziv h. danas je ugl. odbačen.
hidrastin, alkaloid iz korijena kan. žutike. Otrovan je, hidrolizom i oksidacijom prelazi u hidrastinin koji se rabi kao hemostatik.
hidratacija (grč.), nastajanje kem. spojeva zbog spajanja molekula vode s ionima ili električki nabijenim koloidnim česticama. Pritom nastaje ion-dipolna veza.
hidrati, produkti hidratacije. Također spojevi kristaliziranih soli koji su vezani uz vodu. Obično je broj vezanih molekula vode cijeli broj. Neki spojevi mogu vezati do 24 molekule vode. Npr. bakreni sulfat kristalizira s pet molekula vode (CuSO4 × 5H2O).
hidraulična preša, uređaj koji radi na principu da se hidraulički tlak (vanj. tlak) prenosi u tekućini u svim smjerovima jednako. Pritom se malom silom na malu površinu klipa postižu velike sile na veće površine klipa. Primjena tog principa nalazi… Nastavi čitati →
hidraulična spojka, vrsta spojke u motornim vozilima, radi na principu hidrauličke preše (tijeska).
hidraulična veziva, cementna veziva koja se stvrdnu u dodiru s vodom. Služe za hidroizolacije.
hidraulični strojevi, strojevi koji rade na principu hidrauličkih zakona, a radni im je medij tekućina: hidraulični motori, vodene turbine, crpke i dr.
hidraulični udar, vodeni udar o stijenke cjevovoda zbog nagle promjene strujanja. Pritom nastaje buka. Javlja se pri otvaranju i zatvaranju neispravno postavljenih instalacija.
hidraulika (grč.), grana znanosti i tehnike koja proučava ponašanje fluida u stanju mirovanja i gibanja posebno s obzirom na praktičnu upotrebu (primijenjena hidromehanika). Oslanja se na principe hidrostatike i hidrodinamike.
hidrazin (diamin), H2N-NH2, otrovna, bezbojna dimljiva tekućina, jako reduktivno sredstvo. Sa zrakom stvara eksplozivnu smjesu. Upotrebljava se kao reaktno gorivo, antikorozivno sredstvo, kao inhibitor rasta biljaka, u proizvodnji zrcala i dr. Derivati h. zovu se hidrazidi… Nastavi čitati →
hidre (Hydra; grč. hydra vodena zmija), rod beskolutićavaca iz koljena žarnjaka (Cnidaria), razreda obrubnjaka (Hydrozoa).
hidridi, spojevi vodika i drugih elemenata. Ako se vodik spaja s kovinama, npr. s lantanidima, ima metalni (TiH2) ili kovalentni karakter (AlH3). Spajanje vodika npr. s natrijem, kalijem i dr. daje hidride solnoga karaktera (NaH, CaH2).
hidrija (grč.), starogrč. glinena posuda za vodu s trima ručkama (dvije vodoravne i jedna uspravna).
hidroakustika (grč.), dio akustike koji istražuje zakone širenja zvuka u tekućini (najčešće u vodama – morima i jezerima). Širenje zvuka u vodi prigušenije je nego u zraku zbog jačih refleksija, refrakcija, hidrostatskog tlaka, slanosti vode u morima i dr., što… Nastavi čitati →
hidroavion ili hidroplan, letjelica s trupom u obliku čamca. Može slijetati na vodu i uzletati s nje. Kada je na vodi, ravnotežu mu održavaju dodatni ploveći objekti.
hidrobija (Hydrobia), rod iz velike por. pužića prednjoškržnjaka Hydrobiidae; vrste h. vrlo rasprostranjene u slatkoj i bočatoj vodi; poznatije su H. minuta i H. acuta. U Dunavu živi pužić H. ventrosa.
hidrobiologija (grčki: hýdōr voda, bíos život, logos riječ; znanost), grana biologije koja proučava organizme koji žive u vodi i vodene sredine kao životni prostor; dijeli se na biologiju mora (talasobiologija) i na biologiju kopnenih voda, odnosno slatkih voda uopće (limnologija).
hidrobios (grč. hydor voda; bios život), ukupan živi, biljni i životinjski svijet voda ili nekoga geografski ograničenog vodenog sustava (mora, rijeke, jezera itd.); isto što i hidrobiota.
hidroboracija, postupak sinteze u org. kemiji koji je razvio H. C. Brown (i za to dobio Nobelovu nagradu za kemiju 1979). To je adicija borana (diborana, alkilborana) na alkine ili alkene.
