hidrocefalus (grč.) ili vodena glava, proširenje unutarlubanjskih prostora u kojima se normalno nalazi cerebrospinalni likvor. H. može biti unutarnji (proširenje komornog sustava u mozgu) ili vanjski (proširenje subarahnoidnog prostora), odn. prirođen ili stečen. Nastaje zbog opstrukcije, pojačanog lučenja ili… Nastavi čitati →
hidrocinkit ili cinčani cvijet, Zn5(CO3)2(OH)6, mineral; kristalizira u monoklinskom sustavu, u vidu gustih, zemljastih, bubrežastih agregata; produkt trošenja sfalerita uz čija je ležišta vezan.
hidrodinamički paradoks, pojava da je u struji tekućine ili plina kroz cijev tlak veći na mjestima gdje je struja sporija a manji na mjestima gdje je brzina struje veća. Na tim mjestima može biti i manji od atmosferskog tlaka (negativan tlak).
hidrodinamika, dio mehanike koji se bavi gibanjem fluida (tekućina i plinova). U užem smislu, znanost o gibanju plinova zove se još i aerodinamika. Osnovne zakone h. otkrili su D. Bernoulli i L. Euler. Ponašanje idealne kapljevine opisuje Bernoullijeva jednadžba.… Nastavi čitati →
hidroelektrana, vrsta elektrane koja el. energiju stvara iz potencijalne energije vode s pomoću vodenih turbina i el. generatora. Ovisno o vrsti potencijalne energije vode, razlikuju se protočne h. (tok rijeke), akumulacijske h. (stvaranje akumulacijskih jezera) i plimne h. (iskorištavaju… Nastavi čitati →
hidrofilan (grč.), koji upija tekućinu, vlagu.
hidrofiti (grč.), vodeno bilje, biljke koje žive u vodi.
hidrofoban (grč.), koji se ne miješa s vodom; koji se boji vode.
hidrofobija (grč.) 1. Strah od vode. 2. Simptom akutne neurološke faze u oboljelog od bjesnoće, očituje se strahom i bolom pri pijenju, a uzrok leži u jakim grčevima ždrijela i grkljana. 3. Zastarjeli naziv za bjesnoću (rabijes).
hidrofon (grč.), uređaj za otkrivanje zvučnih i ultrazvučnih valova pod vodom. Sastavni dio podvodnih sprava, npr. ultrazvučnog dubinomjera. U početku je služio za detekciju podmornica a u novije se vrijeme koristi u oceanografiji za otkrivanje zvukova koji dolaze od kitova.
hidrofor (grč.), uređaj za opskrbu vodom kada nema javnog vodovoda ili je pritisak u vodovodu nedovoljan. Centrifugalna crpka iz rezervoara tjera vodu. Uključuje se automatski.
hidroftalmija (grč. hidor voda, oftalmos oko), hidroftalmus, povećanje oka zbog prirođenoga glaukoma. Dok su očne ovojnice još elastične, povišeni intraokularni tlak ih rasteže te povećava očnu jabučicu. H. se može javiti kao samostalna bolest ili u sklopu različitih kliničkih sindroma. Liječenje je operativno.
hidrogamija (grč. hydor voda, gamein ženiti se), postizanje oplodnje u spolnom razmnožavanju posredstvom vode; redovita pojava u riba, vodozemaca i mnogih vodenih biljaka.
hidrogenacija ili hidriranje, kem. reakcija između vodika i elementa ili spoja, redovito uz prisutnost metalnoga katalizatora (nikal, platina, paladij, kobalt i dr.), a katkad uz povećan tlak. U industriji se hidriranjem dobivaju čvrste masti iz tekućih ulja, umjetni benzin… Nastavi čitati →
hidrogenerator, el. generator kojega pogoni vodena turbina.
hidrogeologija (grč.), dio geologije koji se bavi proučavanjem podzemnih voda, njihovim nastankom, raširenošću i kretanjem. Najbogatiji izvor slatke vode je atmosferska voda koja u dijelu hidrološkog ciklusa dospijeva i u unutrašnjost zemlje; u stijenama se nalazi i konatna voda, zaostala… Nastavi čitati →
hidrografija (grč.), grana hidrologije koja proučava i opisuje kvantitativne i kvalitativne značajke režima, uvjeta i gosp. značenja voda i vodenih površina na Zemljinoj površini.
hidrokela (grč.) ili vodena kila, neprirodno nakupljanje tekućine unutar ovojnica testisa ili spermatičnog funikulusa. Može biti prirođena i tada najčešće spontano prolazi, dok stečena h. nastaje prilikom upalnih bolesti testisa i epididimisa te zahtijeva kirurško liječenje.
hidrokinon, dihidroksibenzen, C6H4(OH)2, dihidrični fenol, bezbojni kristal u obliku iglica ili prizama, topljiv u vodi, alkoholu, eteru i benzenu. Sintetizirao ga je F. Wohler (1943) redukcijom benzokinona. Upotrebljava se u razvijačima u fotografiji. Dobar bakteriostatik.
hidrokrilac, hidrogliser, brzi motorni brod s krilima na podvodnom (pramčanom i krmenom) dijelu trupa. Tijekom vožnje trup se uzdiže iznad vodene površine čime se smanjuje otpor pa je plovidba mnogo brža.
