hidroksidi, anorg. kem. spojevi koji sadrže hidroksilnu skupinu (OH–). Hidroksidi mogu biti baze ili kiseline. Metalni h. topljivi u vodi su baze (npr. NaOH, KOH), nemetalni h. su kiseline s kisikom u molekuli (npr. HNO3,… Nastavi čitati →
hidroksilamin, NH2OH, bezbojni igličasti kristali koji pri zagrijavanju eksplodiraju. Soli hidroksilamina (hidroksilamin-klorid) upotrebljavaju se u vodenim otopinama kao reduktivno sredstvo za plemenite metale, u razvijačima u fotografiji te u sintezama lijekova i boja.
hidroksilna skupina, jednovalentna skupina OH– koja, spojena s kovinama, daje baze. Vezana za org. radikale nalazi se u alkoholima, fenolima i naftolima.
hidrokultura (grčki: hydor voda; latinski: cultura obrađivanje; uzgajanje), znanost i razne tehnike uzgoja biljaka u “vodenoj kulturi” s korijenjem koje je uronjeno u vodenoj otopini raznih hranjivih soli ili se biljka zakorjenjuje u razmjerno neaktivnom materijalu, na… Nastavi čitati →
hidrolaze, enzimi koji pospješuju hidrolitičku razgradnju spojeva, npr. amilaza.
hidroliza (grč.), razgradnja složenih kem. spojeva uz reagiranje s vodom. Pritom se hidroksidni ion spaja s jednim produktom razgradnje, a vodikov ion s drugim. H. se odvija uz pomoć enzima, baza i kiselina. U takve procese spadaju: razgradnja estera na… Nastavi čitati →
hidrologija (grč.), znanost o vodenom omotaču Zemlje (hidrosfera), tj. o vodama, njezinim izvorima, kolanju i raspodjeli na Zemlji (hidrološki ciklus), o fiz. i kem. svojstvima. Uključuje i brigu o pitkoj vodi, kontrolu vodenih tokova i onečišćenja voda. Proučavanje morskih voda… Nastavi čitati →
hidromatski prekidači, el. prekidači s tekućim sredstvima za gašenje el. luka. Hlađenje se postiže u atmosferi vodika (vodikov efekt) i strujanjem pare i kapljica tekućine koje nastaju zbog širenja (ekspanzije) plina (ekspanzijski efekt).
hidromehanika, znanost o fluidima u mirovanju (hidrostatika) i gibanju (hidrodinamika).
hidrometar, naprava za mjerenje brzine kapljevina (najčešće vode) i količine protekle kapljevine kroz cijevi.
hidrometeorologija, grana geofizike koja proučava procese kruženja vode između atmosfere i Zemljine površine.
hidrometrija, dio primijenjene hidromehanike koja se bavi određivanjem brzine strujanja i količine protekle vode kroz razne vrste presjeka (otvora).
hidron, zajednički naziv za izotopne vodikove ione (proton, deuteron i triton).
hidronalij, slitina aluminija, magnezija i mangana. Zbog otpornosti na slanu vodu koristi se u brodogradnji.
hidronefroza (grč.), proširenje bubrežne nakapnice i bubrežnih čašica zbog smetnje istjecanju mokraće na razini mokraćovoda ili distalnije. H. može nastati zbog prirođenih anomalija mokraćovoda, zbog mokraćnih kamenaca, upalnih ili tumorskih procesa te pritiska izvana. Najčešća je komplikacija gnojna upala. H. se obično liječi kirurški.
hidronim, ime za vodu: za potok ili rijeku (potamonim), za jezero, more (talasonim) itd.
hidrops (grč. hidrops vodena bolest), nenormalno nakupljanje tekućine u tkivima i tjelesnim šupljinama. Postoji generalizirani h. kao posljedica zatajenja rada srca, h. fetusa u hemolitičkoj bolesti fetusa, intermitentni h. zgloba te h. labirinta u unutar. uhu.
hidrosadenitis (grč. hidros znoj, aden žlijezda), upala žlijezda znojnica; javlja se najčešće u području pazuha kao gnojna upala. Liječi se antibioticima ili kirurškom incizijom i drenažom gnojnog sadržaja.
hidrosfera (grč.), obuhvaća svu “slobodnu” vodu koja se može gibati pod utjecajem sile teže i pod utjecajem topline Sunca od Mohorovičićeve plohe diskontinuiteta (na granici Zemljine kore i plašta) do gornje granice atmosfere. H. obuhvaća vodu u atmosferi i litosferi.