Benda, Jiří Antonín (Georg), češki skladatelj (Staré Benátky, 30. VI. 1722 – Köstritz, 6. XI. 1795). Od 1742. u Berlinu, od 1750 – 78. u Gothi. Najprije pisao opere, a potom melodrame u stilu opere… Nastavi čitati →
Benda, Julien, francuski filozof, kritičar, esejist i romanopisac (Pariz, 26. XII. 1867 – Fontenay-aux-Roses, 7. VI. 1956). Protivi se Bergsonovu intuicionizmu i neoromantičkim strujama; zalaže se za slobodu znanosti i umjetničkog stvaranja, te za prava… Nastavi čitati →
Bender, Hans, njemački književnik (Mühlhausen, 1. VII. 1919 – Fribourg, 7. V. 1991). Poznat kao urednik časopisa i antologija (Mlada lirika, 1956–60). Pisac kratkih proza, poezije i romana (Jedan među njima, 1979).
Bendida (grčki: Bendis), tračka božica Mjeseca. Grci su je poistovjetili s Artemidom. Njezine svetkovine (bendidije) slavile su se svake godine u Pireju.
Bendigo, grad u središnjem dijelu australske savezne države Victoria, u središnjem visočju oko 130 km sjeverozapadno od Melbournea; 30 000 stanovnika. Osnovan 1840. u razdoblju ekspanzije ovčarstva, nagli razvoj u drugoj polovici XIX. stoljeća, nakon… Nastavi čitati →
Bendixen, Friedrich, njemački ekonomist i bankar (San Francisco, 1864 – Hamburg, 1920). Pristaša tzv. državne teorije novca po kojoj je novac samo doznaka na određenu količinu dobara i stoga nema vlastite vrijednosti. Važnija djela: Bit novca; Novac i kapital; Problem inflacije.
Bendžedid, Šadli (Bendjedid, Chadli), alžirski političar (Boultedja, 14. IV. 1929 – Alžir, 6. X. 2012). Pridružio se Fronti nacionalnog oslobođenja nakon početka alžirskog ustanka 1954; vodio gerilske akcije protiv francuskih snaga. Početkom 1960-ih pomoćnik pukovnika → … Nastavi čitati →
bendžo (engleski: banjo), trzalački instrument, vrsta gitare s korpusom poput tamburina, dugim vratom s prečnicama i 4–7 žica. Primjenjuje se za pratnju pučkih napjeva i u jazzu.
Bene Beraq, grad u Izraelu, sjeveroistočno predgrađe Tel Aviva; 132 800 stanovnika. Spominje se u asirskim tekstovima i Bibliji, današnje naselje osnovali su 1924. poljski ortodoksni židovi; obrazovno središte za proučavanje židovske vjere. Kovinska i prehrambena industrija.
Benedek, Laszlo, američki filmski redatelj mađarskog podrijetla (Budimpešta, 27. II. 1907 – New York, 11. III. 1992). Istaknuo se filmovima Smrt trgovačkog putnika (1951), domišljatoj ekranizaciji drame → Arthura Millera, i Divljaku (1954)… Nastavi čitati →
Benedek, Ludwig August von, vitez, austr. topnički general (Sopron, Mađarska, 14. VII. 1804 – Graz, 27. IV. 1881). U njem. ratu (1866) vrhovni zapovjednik sjeverne armade. Kraj Sadove u Češkoj porazili su ga (3. … Nastavi čitati →
Benedetti-Michelangeli, Arturo, talijanski pijanist (Brescia, 5. I. 1920 – Lugano, 12. VI. 1995). Koncertirao u nizu europskih zemalja i u SAD-u, podučavao na konzervatorijima u Bologni, Veneciji i Bolzanu, vodio pijanističke tečajeve (Arezzo), imao vlastitu… Nastavi čitati →
Benedetti, Mario, urugvajski književnik i novinar (Paso de los Toros, 4. IX. 1920 – Montevideo, 17. V. 2009). Započeo kao realist, da bi se poslije uglavnom služio modernističkim pripovjednim tehnikama. Najčešće su teme njegovih proza problemi društvenog… Nastavi čitati →
Benedetti, Vincent, francuski diplomat (Bastia, Korzika, 29. IV. 1817 – Pariz, 28. III. 1900). Veleposlanik u Berlinu (1864–70); trebao od pruskog kralja → Vilima I. dobiti formalan pristanak da član dinastije → Hohenzollern… Nastavi čitati →
Benedetto da Maiano (Benedetto di Leonardo d’Antonio da Maiano), talijanski kipar i graditelj (Maiano, kraj Firence, 1442 – Firenca, 27. V. 1497). Razvio se pod utjecajem → Lorenza Ghibertija i → Desiderija da Settignana.… Nastavi čitati →
Benedict, Ruth, američka etnologinja i antropologinja (New York, 5. VI. 1887 – New York, 17. IX. 1948). Profesorica na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Komparativno istraživala odnos čovjeka i kulture te procese prilagođavanja pojedinca njegovoj… Nastavi čitati →
Benedictsson, Victoria, švedska književnica (Domme, Skåne, 6. III. 1850 – Kopenhagen, 21. VII. 1888). Pisala romane pod pseudonim Ernst Ahlgren. Uz A. Strindberga najznačajnija predstavnica realizma u švedskoj književnosti. Pisala na temu braka i bavila… Nastavi čitati →
Benedikt I., papa od 575. do 579. (Rim, ? – Rim, 30. VII. 579); u vrijeme osvajanja Italije od Langobarda potvrdio 2. carigradski opći sabor (553).
Benedikt II., sv., papa od 684. do 685. (Rim, ? – Rim, 8. V. 685). Izabran 683, dugo čekao potvrdu bizantskog cara Konstantina IV. Pogonata. Postigao da ubuduće pape ne moraju čekati carsku potvrdu izbora.
