epidermofitija (grč. epi na, derma koža, fyomai rasti), dermatomikoza izazvana uzročnikom Epidermophyton floccosum. Obično smještena na unutar. strani bedara, pazuha, lakatnom pregibu, kod pretilih i u trbušnim naborima, a iskazuje se pojedinačnim ili brojnim živocrvenim, okruglim ili ovalnim, oštro… Nastavi čitati →
epidermoliza (grč.), odizanje vanj. sloja kože, pousmine (epidermis) od vezivnog sloja, usmine, često s formiranjem mjehura. Nađe se tijekom nekih kožnih bolesti i traume (opekline, žuljevi). Epidermolysis bullosa hereditaria rijetka je nasljedna bolest, kod koje se i na najslabije nadražaje… Nastavi čitati →
epididimis (grč.), pasjemenik, nadmuce, duguljast organ smješten uz gornji i stražnji rub sjemenika (testisa), tvore ga vrlo vijugavi izvodni kanalići sjemenika, koji se dalje spajaju u sjemenovod. U e. spermiji sazrijevaju.
epididimitis (grč.), upala pasjemenika. Najčešće nastaje širenjem upale iz uretre (gonoreja), mokraćnog mjehura ili prostate, osobito nakon kateterizacije, sondiranja i sl. Očituje se kao otečen i bolan pasjemenik. Važno je mošnje držati na povišenu položaju, primjenjuju se antibiotici, po potrebi i kirurški zahvat.
epidiorit, metamorfna stijena nastala dinamskom metamorfozom dijabaza kojemu je struktura i mineralni sastav ostao dijelom sačuvan i prepoznatljiv.
epidot, mineral, Ca2(Al,Fe3+)3(SiO4)3(OH); kristalizira u monoklinskom sustavu, tvori seriju čvrstih otopina s klinozoisitom. Karakteristične žutozelene boje, iako od primjesa može biti crn, crven. Zeleni, željezom bogati epidoti nazivaju se… Nastavi čitati →
epidozit, metamorfna stijena koja se odlikuje škriljavom teksturom, a od minerala u e. dolaze epidot i kremen (kvarc) uz podređene granat, amfibol i feldspat.
epiduralna anestezija (grč.), ubrizgavanje lokalnog anestetika u prostor oko tvrde ovojnice (dure) kralježnične moždine. Izvodi se kod operativnih zahvata i bolnih stanja u donjem dijelu tijela te za bezbolni porođaj.
epifanija (grč.) 1. U ant. Grčkoj, označivanje očitovanja prisutnosti nekoga božanstva. U antici se spominju epifanije mnogih bogova. Kao sinonim upotrebljava se i riječ parusia (prisutnost). Mnogi ant. vladari imali su teoforički atribut Epifanes. 2. Kršć. blagdan Bogojavljenje ili Teofanija.… Nastavi čitati →
epifenomen (grč. epifainomenon uzgredna pojava), popratna pojava neke pojave ili procesa, nebitna za njih. U medicini, popratna pojava kod neke bolesti. U filozofiji, po H. Maudsleyu, Sh. H. Hodgsonu i drugima, epifenomenalna svijest: svijest koja je posljedica rada mozga i živčanog sustava.
epifiza (grč. priraslina) 1. Okrajina dugih kosti, smještena na jednom ili na objema krajevima dijafize. U vrijeme rasta odijeljena je od dijafize epifiznom hrskavicom, koja poslije okošta, no u patološkim uvjetima (ozljeda, upala) može se opet razdvojiti (epifizeoliza). 2.… Nastavi čitati →
epifora (grč.), u retorici i pjesništvu, ponavljanje jedne ili više istih riječi na kraju rečenica ili stihova.
epigastrij (grč. epi na, gaster trbuh, želudac), “žličica”, podrebarje, predio središnjeg dijela trbuha između rebrenih lukova. Bolovi u e. karakteristični su za neke bolesti organa trbušne (želučani katar, vrijed želuca i dvanaesnika) ili prsne šupljine (stenokardija, srčani infarkt).
epiglotis (grč.), grkljanski poklopac, elastična hrskavična pomična pločica koja zatvara ulaz u grkljan, čime sprječava da za vrijeme gutanja hrana uđe u dišne putove.
Epigon (grčki Ἐπίγονος, Epígones). 1. grčki kipar i ljevač u bronci koji je u III. st. pr. Kr. djelovao u Pergamu. Plinije Stariji spominje njegove brončane kipove: trubača (portretna plastika), dječaka s mrtvom… Nastavi čitati →
epigoni (grč. epigoni poslije rođeni, potomci) 1. U grč. mitologiji, sinovi junaka koji su poginuli u bitki “sedmorice protiv Tebe”. E. su poslije osvojili i opljačkali Tebu. 2. E. su bili i sinovi dijadoha. U vojsci Aleksandra Velikoga, odredi iz… Nastavi čitati →
epigraf (grč.) 1. Fraza, citat koji se bilježi na početku nekog djela ili pojedinog poglavlja u kojoj je bit, ideja (moto). 2. Natpis urezan u neki čvrsti materijal (kamen, metalnu ploču i sl.).
epigrafika (grč.), pomoćna disciplina arheologije i povijest umjetnosti, istražuje sačuvane natpise iz prošlosti koji su ispisani ili uklesani u trajnim materijalima (kamen, glina, kovina, te dragom i poludragom kamenju na gemama, pečatima i sl.).
