epigram (grč.), u ant. Grčkoj prvotno označava natpis na spomenicima ili žrtvenim darovima, obično u elegijskim distisima, da bi se od ←VI. st. razvio u kratku, ugl. duhovitu i satiričnu pjesmu sažeta izraza i često neočekivana zaključka. Začetnikom ove pjesničke… Nastavi čitati →
Epiharm, grč. komediograf (Megara Hyblaia na Siciliji, o. ←550 – Sirakuza, o. ←460). Vodeći predstavnik grč. sicilske komedije. Pisao kratke komedije u kojima za protagoniste ugl. uzima mitol. likove, ali i ljude iz svakodnevnog života. Sačuvani su pojedini naslovi… Nastavi čitati →
epika ili epsko pjesništvo, zbirni naziv za epsku ili pripovjednu književnost tj. za jedan, uz liriku i dramatiku, od triju knjiž. rodova. Po postanku razlikujemo usmenu i pisanu epiku. E. se također dijeli na epiku u prozi, koja obuhvaća… Nastavi čitati →
epikondil (grč.), koštano izbočenje na unutar. i vanj. strani donjega kraja nadlaktične (humerusa) i bedrene kosti (femura), služi za hvatanje mišića. Epikondilitis je bolna afekcija mišićnih hvatišta na e. nadlaktične kosti, češće na radijalnoj, vanj. strani (teniski lakat),… Nastavi čitati →
Epikrat iz Ambrakije, grč. komediograf (sredina ←IV. st.). Sačuvani su samo neki naslovi i fragmenti od njegovih sedam komedija, od kojih u jednoj ismijava polaznike Platonove akademije.
Epiktet iz Hijerapola (grč. Epiktetos), stoički filozof (Hijerapol, o. 50 – Nikopol, o. 138). Bio je oslobođeni rob. Slušao je Muzonija Rufa u Rimu, odakle ga je 90. god. Domicijan prognao zajedno s ostalim filozofima. Naučavao je u Nikopolu… Nastavi čitati →
Epikur iz Sam(os)a (grč. Epikouros), grč. filozof (Sam/os/, ←341 – Atena, ←270). Demokritov sljedbenik; u Ateni osnovao školu. Ciljem filozofije smatra čovjekovu sreću koja se postiže poznavanjem prir. zakona, čime se čovjek oslobađa straha od bogova. Smatra da bogovi… Nastavi čitati →
epikurejska ili epikurska poezija, pjesništvo koje pjeva o tjelesnim užicima i nasladi, sretnu i hedonističnu životu punom životne radosti i lišen boli. Naziv je dobila po pogrešno shvaćenim temeljnim obilježjima Epikurove filozofije.
epilacija (lat. e iz, pilus dlaka, vlas), depilacija, odstranjenje dlake iz korijena. Obavlja se čupanjem, elektrokoagulacijom, kem. destrukcijom, rendgenskim zračenjem.
epilepsija (grč.), padavica, “sveta bolest”, skupštinska bolest (morbus comitalis), kompleks simptoma kojima su osnova prolazni poremećaji moždane funkcije, što se ponavljaju u obliku napadaja. Uzroci: nepoznati (idiopatska e.) ili pak upale, tumori, ozljeda mozga, otrovanja, metabolički poremećaji (simptomatska e.)… Nastavi čitati →
epilij (grč.), kratak ep od stotinjak stihova u daktilskim heksametrima, koji je popularnost stekao os. u doba helenizma. Ugl. je erotičnog sadržaja i s mnoštvom mitol. motiva. Razvio ga je Kalimah, a značajnija ostvarenja pisali su Teokrit i Muzej, koji… Nastavi čitati →
epilog (grč. pogovor, komentar) 1. Općenito, završetak ili posljedica nekog događaja ili radnje. 2. Pogovor, komentar, završna riječ ili objašnjenje, dodatak, zaključak knjiž. ili glazb. djela ili neke njegove cjeline. Među ostalim, može se pojaviti kao izvještaj o likovima nakon… Nastavi čitati →
epimeleti (grč.), drž. službenici u ant. Ateni. Nadzirali su brodogradilišta, česme i gimnazije. Upravljali su imovinom hramova i pripremali Eleuzinske misterije. Kod Rimljana sličnu su službu obavljali kuratori (curatores).
Epimenid (grč. Epimenídes), kretski mudrac, pjesnik i svećenik vrač. Živio u ←VII. i ←VI. st. Prema legendi očistio Atenjane žrtvom od počinjenog zločina (jer su kraj žrtvenika pogubili pristaše atenskoga aristokrata Kilona) i oslobodio ih kuge. Pripisuje mu se… Nastavi čitati →
epimerija, oblik izomerije, pojava međusobnog razlikovanja org. kem. spojeva samo po prostornom razmještaju atoma ili radikala vezanih za atom ugljika. Epimeri su npr. d-glukoza i d-manoza.
Epimetej (grč. Epimētheús), sin titana Japeta i njegove žene Temide, ili oceanide Klimene; brat titana Prometeja. Kada je Prometej donio ljudima vatru i naučio ih raznim vještinama, oni su postali moćni i samosvjesni pa su prestali štovati bogove. Zato… Nastavi čitati →
Épinal, gl. grad dep. Vosges, regija Lorraine, i Francuska, na r. Mosellei, 60 km ji od Nancyja; 35 400 st. Proizvodnja pamučne robe, gume, sintetičkih vlakana. Cest. i želj. križište. Riječno pristanište. Uzletište. U okolici kamenolomi mramora. Stara… Nastavi čitati →
Épinay-sur-Seine, s predgrađe Pariza, u dep. Seine-Saint-Denis, na r. Seini; 45 600 st. Kem. ind. Film. studiji. Razvio se na mjestu galsko-rim. Spinogeluma.
epinikij (grč.), pjesma u slavu pobjednika; u ant. Grčkoj izvodila se u čast pobjednika na olimpijskim, pitijskim i drugim igrama. Poznate su Pindarove 4 knjiga epinikija.
Epir (grč. Épeiros, Ípiros), regija u sz Grčkoj, uz granicu s Albanijom, između Jonskoga mora na Z i Pindskoga gorja na I; 9203 km2, 339 200 st. Gl. grad Janina (Ioánnina). Sastoji se od okruga… Nastavi čitati →
