epirogenetski pokreti, naknadni postkonsolidacijski radijalni pokreti kontinentalnih masa (kratona) bez bitnijih strukturnih promjena. Odgovorni za dizanje ili spuštanje morskih obala.
episkop, uređaj za projiciranje neprozirnih slika. Ako se episkop koristi za projekciju prozirnih predmeta (dijapozitiva), onda se naziva epidijaskop.
episkop (grč.), u Pravosl. crkvi, vrhovni poglavar episkopije (biskupije, dijeceze), biskup.
episkopat (lat.) 1. Dostojanstvo i vlast episkopa. 2. Zbor episkopa jedne metropolije ili cijele Crkve.
epispadija (grč. epi na, spadon rascjep), gornji rascjep spolnog uda, prirođena mana kod koje se mokraćna cijev u muškarca završava na hrptu spolnog uda umjesto na vršku glavića. U težim slučajevima može se raditi o rascjepu čitave gornje stijenke mokraćne… Nastavi čitati →
epistaksa (grč. epi na, stazo curiti), krvarenje iz nosa. Uzroci su lokalni (upala, ozljeda) i opći (kardiovaskularne i krvne bolesti). Kod jače e. mora se pribjeći tamponadi nosne šupljine.
epistemologija (grč.), spoznajna teorija; filoz. disciplina koja proučava principe i metode spoznaje; koristi se u istom značenju kao gnoseologija, noetika, spoznajna teorija.
epistola (grč. pismo). 1. Pismo, pismena poruka ili poslanica. Termin epistolarna književnost odnosi se na knjiž. djela koja se temelje na upotrebi epistolarne forme. U svj. književnosti epistolu nalazimo još kod Cicerona i Horacija, a važnija knjiž. djela koristeći se… Nastavi čitati →
Epistolae virorum obscurorum (Pisma mračnjaka, 2. sv., 1515–17), najznačajnija satira njemačkog humanizma u kojoj humanisti putem fiktivnih pisama skolastičara, članova kelnskoga kruga, izvrću ruglu skolastičarsko natražnjaštvo i lažnu pobožnost.
epistolografija (grč.), vještina sastavljanja pisama ili poslanica.
epitaf (grč.), natpis na nadgrobnom spomeniku. Još u antici javlja se običaj pisanja e. na nečijem nadgrobnom spomeniku. Obično natpis upućuje na prolaznost života i karakter ljudske sudbine, a katkad se odnosi na vrline pokojnika ili na neku njegovu istaknutu… Nastavi čitati →
epitalamij (grč.), svadbena pjesma. U ant. doba epitalamije su pjevali djevojke i mladići pred kućom mladenaca. Obično se slavila mladoženjina snaga i mladenkina ljepota. Poznati su Sapfini i Katulovi epitalamiji.
epitel (grč.), tanko tkivo koje pokriva vanjske površine i oblaže unutar. tjelesne šupljine.
epiteliom (grč.), skupni naziv za bilo koji tumor što nastaje bujanjem epitelnih stanica. Ovdje se nalaze i benigni (adenom, cistadenom) i maligni tumori (karcinom, korioepiteliom, disgerminom).
epitet (grč.), naziv za onu riječ (atribut) koja još dodatno određuje imenicu pa s njom čini nov pojam. U nas naziv za atribut (atributni pridjev) koji se dodaje imenici radi ukrasa (epitheton ornans) i slično, najčešće za one sklopove koji… Nastavi čitati →
epiteza (grč.) 1. lingv Dodavanje glasova ili slogova na kraju riječi, obično u nekim dijalektalnim govorima (dakle-m, ljudima-n i sl.). 2. knjiž Pridavanje epiteta. 3. med Proteza koja se stavlja na defektan dio (lica, nosa, očne šupljine, uške) iz kozmetskih razloga.
epitoma (grč.), kratak izvod iz većeg djela, pregled sadržaja; također sveukupnan pregled nekog područja znanja; sačuvan niz e. iz ant. i srednjovj. književnosti, iz kojih saznajemo o sadržaju, danas izgubljenih, djela.
epitrahilj (grč. epi na, trahelos vrat), u Ist. crkvi, dio liturgijske odjeće koju nose episkopi i svećenici. U Zap. crkvi odgovara stoli.
epiziotomija (grč. episeion stidni predio, tome rezanje), urezivanje međice kod porođaja radi proširenja izlaznog dijela porođajnoga kanala. Time se sprječava oštećenje međice i mišićnog dna zdjelice, a osim toga skraćuje se vrijeme porođaja.