divlja zob (Avenastrum), rod trajnih zeleni iz porodice trava (Gramineae).
divljač, životinje koje žive slobodno u prirodi. Dijeli se na dlakavu (npr. zec, divlja mačka, ris, lisica, vuk, čagalj, kuna, lasica, jazavac, vidra, medvjed, divlja svinja, jelen, srna, divokoza, kozorog) i pernatu (npr. tetrijeb, jarebica, prepelica, fazan, droplja, golubovi, močvarice, orlovi).
divlji oganj, nedovoljno istražena pojava koja se javlja noću nad močvarnim vodama u obliku plamičaka. Misli se da nastaje spontanim paljenjem barskog plina, tj. mješavine metana, ugljičnog dioksida i dušika.
divus (latinski; grčki: nebeski, božanski), atribut rimskih careva kojim se carevoj osobi, po uzoru na vladare s Istoka, pridaje božansko obilježje. Redovito su ga dobivali nakon smrti kao oznaku pretvorbe u boga (apoteoza). U kršćanstvu atribut i za svece.