hijacint → hiacint; → zumbul
Hijacint (grč. Hyákinthos), u grč. mitologiji, bog vegetacije; sin lakedemonskoga kralja Amikla, miljenik Apolona, koji je od njegove krvi stvorio zumbul (hyacinthus) kada ga je ubio ljubomorni Zefir.
hijade (grč. Hyádes), prema grč. mitologiji, kćeri Atlantove, nimfe koje su odgojile Dioniza, zato ih je Zeus uvrstio među zvijezde. Po drugoj verziji, ubile su se od žalosti za svojim bratom Hijasom koji je stradao u lovu. Najčešće se… Nastavi čitati →
Hijade, zvijezde u zviježđu Bika. Slabo se vide zbog svjetline najsvjetlije zvijezde Aldebarana. Sadrži oko 350 zvijezda koje se gibaju u istom smjeru brzinom od 32 km/h.
hijaline stijene (grč. hyalos staklo), magmatske efuzivne stijene nastale naglim hlađenjem lave pri čemu nastaju amorfne i staklaste (hijaline) strukture. Najpoznatije h. s. su vulkanska stakla: plovućac, opsidijan, smolinac.
hijalobazalt, vulkansko staklo bazičnoga kem. sastava nastalo naglim hlađenjem bazalta (obično u dodiru s hladnom morskom vodom). → tahilit
hijaloplazma (grč.), temeljna stanična prozirna, viskozna tvar, dio citoplazme.
hijaluronidaza, bilo koji od triju enzima što kataliziraju razgradnju hijaluronske kiseline. H. olabavljuje strukture potpornog i vezivnog tkiva, olakšava izmjenu tekućine između tkiva i krvnih žila te olakšava prodiranje spermija u jajnu stanicu. H. se nalazi u slezeni i… Nastavi čitati →
hijaluronska kiselina, polisaharid sastavljen od acetil-glukozamin-glukuronida. Sastavni dio osnovne tvari u međustaničnim prostorima. Razgrađuje ju enzim hijaluronidaza koji se nalazi u mikroorganizmima i životinjskim tkivima.
hijazam (grč.) 1. Pjesnička figura, podvrsta antiteze, kod koje se dva para riječi, što korespondiraju sintaktički ili sadržajno, postavljaju ukršteno, zrcalno drugi par prema prvome (npr. Prostaci i gospodo, bogati i siromašni; Teška gvožđa i falake grozne); takvo… Nastavi čitati →
hijene (grč. preko lat.), Hyaenide, por. životinja iz trop. krajeva Afrike, sr. i zap. Azije, iz reda zvijeri (Carnivora). Noćni strvinari, smrde i zavijaju. Vrste: prugasta (Hyaena hyaena), smeđa (Hyaena brunnea), pjegava h. (Crocuta crocuta).… Nastavi čitati →
Hijerakonpolis → Hierakonpolis
hijerarhija (grč. preko lat.), klasifikacija ljudi i skupina na osnovi nadređenosti i podređenosti; starješinstvo, dostojanstvo. Sustav nadređenosti i podređenosti u ustanovama i organizacijama. Hijerarhijski odnosi, odnosi ovisnosti nižih organizacijskih oblika ili pojedinaca o višima, pri čemu niži organizacijski oblici moraju… Nastavi čitati →
hijeroduli (grč.), ropkinje i robovi u ant. hramovima. Održavali su čistoću, pomagali pri prinošenju žrtava te pjesmom i plesom sudjelovali u obredima. Vjerovalo se da čovjek spolnim odnosom s njima postaje sudionikom božanske snage. Ropkinje nekih Afroditinih hramova, tzv. svete… Nastavi čitati →
hijerofant (grč.), u ant. Grčkoj, svećenik koji upravlja eleuzinskim misterijama. Pripadnik roda Eumolpidâ, koji su tu dužnost obnašali po nasljednom pravu.
hijeroglifi (franc.) → hijeroglifsko pismo
hijeroglifsko pismo, opći naziv za pisma u kojima znakovi označavaju pojmove i riječi, također i za pisma potekla od takvih (npr. slogovna pisma u kojima se vide tragovi takva starijega tipa u ideogramima i sl.; takvo je egipatsko h.… Nastavi čitati →
Hijeroklo iz Aleksandrije, grč. filozof, stoik (I–II. st.). Napisao priručnik o moralu Osnove etike koji je postao vrlo popularan, sačuvan je djelomično na papirusu. Neki drže da su Hijeroklovi odlomci praktičnih uputa za moralno ponašanje sačuvani kod Ivana iz Stobija.
