BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Halsted, William Stewart, američki liječnik (New York, 23. IX. 1852 – Baltimore, 7. IX. 1922). Pionir u znanstvenoj kirurgiji, osnivač prve kirurške škole u SAD-u. Razvio provodnu anesteziju, uveo uporabu gumenih rukavica u kirurgiju. Razvio različite operacijske metode.
halucinogeni, tvari koje izazivaju iluzije i halucinacije te izobličuju doživljaj stvarnosti. Dobivaju se iz raznih biljaka (opijum, hašiš, meskalin) ili sintetski (LSD).
Hansen, Gerhard Henrik Armauer, norv. liječnik (Bergen, 29. VII. 1841 – Florë, 12. II. 1912). Radio kao ravnatelj bolnice za gubavce u Bergenu. Otkrio uzročnika gube (lepre), Mycobacterium leprae, koji je poslije nazvan Hansenov bacil.
haploidnost (grč. haplós jednostavan), prisutnost samo jedne skupine kromosoma u stanici; svojstvo spolnih stanica koje nastaju redukcijskom diobom u mejozi. Nakon oplodnje uspostavlja se normalan broj kromosoma (diploidan).
haptotropizam (grč. haptein dodirnuti, trope okret), svojstvo ticala (tentakula), vitica i stabljika nekih biljaka da se na dodir počnu ovijati na stranu dodira (npr. razne povijuše, vinova loza).
harpija (Harpia harpyia), južnoamer. orao, jedan od najvećih uopće, ptica grabljivica iz por. jastrebova (Accipitridae). Gnijezdi se na visokom drveću; ugrožen sječom prašuma.
Harrison, Ross Granville, amer. zoolog (Germantown, 13. I. 1870 – New Haven, 30. IX. 1959). Prvi razvio metodu uzgoja kulture životinjskog tkiva. Utro početke tehnikama presađivanja organa. Dao doprinos eksperimentalnoj embriologiji.
Hartline, Haldan Keffer, američki fiziolog (Bloomsburg, 22. XII. 1903 – Fallston, Maryland, 17. III. 1983). Profesor na sveučilištima Pennsylvania i Johns Hopkins u Baltimoreu. Bavio se proučavanjem neurofiziološke osnove vida. Podijelio Nobelovu nagradu za… Nastavi čitati →
Hartmann, Max, njem. zoolog (Lauterecken, 7. VII. 1876 – Buchenbühl, danas Weiler-Simmerberg, 11. X. 1962). Bavio se istraživanjem Protozoa. Razvio posebnu teoriju seksualnosti u protista i talofita. Gl. djela: Opća biologija; Spolnost;… Nastavi čitati →
Hartwell, Leland (Lee) Harrison, američki biolog (Los Angeles, 30. X. 1939). Doktorirao na Massachusetts Institute of Technology 1964. Bavio se genetikom tumora. Otkrio gene staničnoga ciklusa koji su odgovorni za staničnu diobu i mutacije u stanicama nekih tumora. Za… Nastavi čitati →
Harvey, William, engleski liječnik, anatom i kirurg (Folkestone, 1. IV. 1578 – Roehampton, 3. VI. 1657). Završio studij medicine u Padovi 1602. Osobni liječnik Jakova I. i Karla I. Proučavao funkciju srca i prvi opisao… Nastavi čitati →
hašiš, tvrda, smeđa ili zelenosmeđa smolasta masa dobivena mehanički iz cvatućih vršaka indijske konoplje (Cannabis sativa L.). Zlorabi se kao droga, obično pušenjem s duhanom. Dovodi do srednjojake psih. ovisnosti.
haustorij (lat.) ili sisulja, organ pojedinih nametnika koji im omogućava da prodiru u tkivo domaćina iz kojega crpe vodu i hranjive sastojke.
Hay, Oliver Perry, amer. paleontolog (Saluda, Indiana, 22. V. 1846 – Washington, 2. XI. 1930). Sakupio sve spoznaje o sjevernoamer. fosilnim ostacima kralježnjaka te napravio kataloge koji su postali standardi.
Hayem, Georges, franc. liječnik (Pariz, 24. XI. 1841 – Pariz, 1933). Prvi primijenio fiziološku otopinu u liječenju kolere, dao velik doprinos razvoju hematologije i mikroskopije.
Head, Henry, engl. neurolog (London, 4, VIII. 1861 – Reading, 8. X. 1940). Bavio se anatomijom i fiziologijom živčanog sustava. Dokazao da svakome unutar. organu odgovara područje kože na tijelu (Headove zone).
hebefrenija (grč. hebe mladost, fren razum), oblik shizofrenije koji se javlja u ranoj mladosti.
Heberden, William, engl. liječnik (London, 1710 – Windsor, 17. V. 1801). Prvi opisao anginu pektoris, noćno sljepilo, proučavao astmu, reumatske bolesti zglobova te opisao tipične čvoriće na prstima kod uloga (poslije nazvani Heberdenovi čvorići).
Heberer, Gerhard, njemački zoolog i antropolog (Halle, 20. III. 1901 – Göttingen 13. IV. 1973). Od 1938. sveučilišni profesor u Jeni, od 1947. u Göttingenu; najviše se bavio ekologijom i sistematikom planktonskih rakova, zatim ljudskim… Nastavi čitati →
Hebra, Ferdinand von, austrijski liječnik (Brno, 7. IX. 1816 – Beč, 5. VIII. 1880). Osnivač bečke dermatološke škole koja je postala temelj moderne dermatologije. Pobio teoriju da kožne bolesti nastaju zbog poremećaja tjelesnih tekućina.
