BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
implantacija (lat.), usađivanje. 1. Ugnježđenje oplođenog jajašca u endometrij maternice. 2. Usađivanje organa ili tkiva na novo mjesto u tijelu. 3. Usađivanje biol. ili živog tkiva ili čitavog organa, te inertnog ili radioaktivnog materijala u tijelo.
impotencija (lat.), nedostatak snage; obično se odnosi na smanjenje kopulacijske snage u muškarca (i općenito mužjaka) čime je onemogućeno izvršenje spolnog čina. U muškaraca to je najčešće nemogućnost postizavanja ili održavanja erekcije zbog psihogenih ili org. čimbenika, a u životinja zbog prekomjernih iskorištavanja rasplodnjaka.
impuls (lat.) 1. Pobuda, poriv, početni poticaj na nešto; ono što izaziva neko djelovanje. 2. fiz Količina gibanja, vektorska veličina definirana produktom mase čestice (m) i njezine brzine (v). Za zatvoreni sustav vrijedi zakon očuvanja količine (veličine) gibanja (mv). Impuls… Nastavi čitati →
imunitet (lat. preko njem.) prav Oprost od javnih obveza, izuzeće od jurisdikcije, primjene neke norme, obveze ili tereta. U međunar. pravu, i. uživaju država prema drugoj državi, poglavar države u inozemstvu, diplomatsko osoblje i konzuli u zemlji službovanja, međunar. organizacije… Nastavi čitati →
imunizacija, postupak za stjecanje imunosti.
imunoelektroforeza (lat. i grč.), laboratorijska metoda koja se sastoji od elektroforeze bjelančevina i dvostruke imunodifuzije. S pomoću i. mogu se identificirati i približno kvantificirati pojedine bjelančevine u serumu, urinu ili ostalim biol. tekućinama.
imunofluorescencija (lat.), histokemijska metoda koja upotrebljava protutijela obilježena fluorescirajućom bojom da bi prikazala antigene u stanicama i tkivima. Reakcija se promatra fluorescentnim mikroskopom.
imunogenetika, grana imunologije koja istražuje povezanost između naslijeđa, bolesti i imunosti.
imunoglobulini (lat.), glikoproteini iz seruma koji djeluju kao protutijela, a pripadaju pretežito gama-globulinima. Postoji pet vrsta i.: IgM, IgG, IgA, IgD, IgE.
imunokemija, grana biokemije koja obuhvaća istraživanje strukture i funkcije svih molekula od imunološkoga značenja (→ antigeni, → protutijela i ostale imunokompetentne molekule) te njihove međureakcije. U užem smislu, istraživanje kemijske strukture, funkcije te interakcije antigena… Nastavi čitati →
imunologija ili imunobiologija (lat. immunis slobodan od čega; nepodložan; grčki: bíos život, logos riječ; znanost), biomedicinska disciplina koja se bavi građom i funkcijom imunosnog sustava, imunizacijom, presađivanjem tkiva i organa. Razvila se nakon otkrića fagocitoze (Mečnikov, 1883) čime se… Nastavi čitati →
imunost med Imunitet, sposobnost organizma da se odupre djelovanju njemu stranih tvari. Može biti urođena i stečena, aktivna i pasivna, nespecifična i specifična, humoralna i stanična.
imunosupresija (lat.), potiskivanje imunosne reakcije koje se najčešće koristi nakon presađivanja tkiva ili organa u liječenju autoimunih bolesti ili u stanjima preosjetljivosti. Tome služe različiti imunosupresivi, npr. glukokortikoidi, citostatici, zračenje i dr. I. može biti specifična i nespecifična.
imunoterapija (lat. i grč.), liječenje bolesti postupcima koji mogu pojačati (imunostimulacija) ili potisnuti (imunosupresija) imunloški odgovor.
in vitro (lat.), na staklu; oznaka za promatranje nekog procesa u umjetnom, eksp. okolišu (u posudi, epruveti).
in vivo (lat.), na živome, u živom tijelu; oznaka za proučavanje ili promatranje nekog procesa, stanica, tkiva ili organa unutar živog organizma.
inanicija (lat.), stanje obilježeno slabošću, gubitkom tjelesne mase i usporenim metabolizmom, najčešće uzrokovano dugotrajnim gladovanjem.
incizija (lat.), operativno rezanje u tkiva radi ispražnjenja patološkog sadržaja (npr. gnoja) ili da se omogući pristup patološkom procesu.
incizivi (lat.) → sjekutići
inćun (brgljun) (Engraulis encrasicolus), morska riba iz por. inćuna (Engraulidae); posoljen dobra sirovina u ribljoj ind. za proizvodnju fileta.
