BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
informacija, genetička → genetički kod
infrakcija (lat.), napuklina naprslina. med Nepotpun prijelom kosti u obliku pukotine.
infuz ili oparak (lat. preko njem.), vodena iscrpina dobivena prelijevanjem dijelova biljke (cvijet, listovi, korijen) vrelom vodom. Nakon hlađenja i procjeđivanja rabi se najčešće kao sredstvo za iskašljavanje.
infuzija (lat.) mat Unošenje veće količine tekućine u organizam (najčešće fiziološke otopine ili otopine glukoze) u svrhu liječenja. I. se obično daje intravenski, sporo, u kapljicama. I. se točnije može regulirati el. pumpom.
infuzorije, naljevnjaci (Infusoria), nesistematski naziv za sitne, ugl. jednostanične organizme u ustajaloj vodi.
Ingenhousz (Ingen-Housz), Jan, nizozemski prirodoslovac i liječnik (Breda, 8. XII. 1730 – Caine, Wiltshire, Engleska, 7. IX. 1799). Opisao disanje kod biljaka i fotosintezu (1780). Našao postupak ispitivanja toplinske vodljivosti kovina (1789).
inhalacija (lat.) med Udisanje lijekova u obliku plina, magle, rasprševine i sl., najčešće s pomoću posebnog uređaja (inhalator), radi liječenja upalnih ili alergijskih bolesti (najčešće dišnih putova). Inhalacijom se može dati i opća narkoza, a može se i zlorabiti za… Nastavi čitati →
inhibicija (lat. inhibere zadržati, priječiti) 1. Kočenje nekog procesa, sprječavanje; zakočenost, smetnja. 2. U fiziologiji, kočenje prijenosa živčanih impulsa kada se reakcija jednog organa koči djelovanjem nekog drugog. Procesi se odvijaju ugl. preko elemenata živčanog sustava koji reguliraju rad mišićnih,… Nastavi čitati →
inkarceracija (lat.) med Uklještenje organa ili dijela organa u prirođenim ili poslije razvijenim otvorima tjelesnih šupljina (npr. uklještenje crijeva ili šuljeva).
inkontinencija (lat.), nesposobnost zadržavanja ili suzdržavanja; odnosi se na nesposobnost zadržavanja mokraće ili stolice te nemogućnost suzdržavanja emocija (psihička i.).
inkrustacija (lat. incrustatio umetanje) 1. biol Oblaganje ili prožimanje organizma ili pojedinih njegovih dijelova anorganskom (kalcit, kremen) ili org. tvari (lignin, kutin). Javlja se u živih (npr. očvršćivanje oklopa u rakova) ili uginulih organizama (tijekom fosilizacije). 2. U lik. umjetnosti… Nastavi čitati →
inkubacija (lat.) 1. med Vremenski razmak od trenutka zaraženja do pojave prvih simptoma bolesti. 2. Vrijeme potrebno da se iz oplođena jajeta razvije mladunče. Umjetna i. odvija se u inkubatoru. 3. U antici, spavanje u hramu nekih božanstava… Nastavi čitati →
Inoceramus, rod izumrlih mekušaca iz razreda školjkaša (Lamellibranchiata), reda Taxodonta, koji su živjeli od lijasa do krede; pojedine vrste značajne za pojedine zone sr. i gornje krede (provodni fosili); nađeni u senonu Hrvatske i na Hvaru.
inokulacija (lat.), ucjepljivanje. 1. Unošenje uzročnika neke zarazne bolesti iglom ili ubodom insekta. I. se odnosi i na unošenje cjepiva. 2. Unošenje određenog materijala na hranjivu podlogu za mikrobiol. analizu.
insektarij (lat.), prostor za uzgajanje i proučavanje kukaca u istraživačke svrhe.
insektivore (lat.) → mesožderke
inspiracija (lat.) 1. med Prva faza disanja, uvlačenje zraka u pluća. 2. Nadahnuće; posebno stanje imaginativno-emocionalne uzbuđenosti, pojačane jasnoće i oštrine opažanja, lakog sagledavanja cjeline koja pogoduje umj. stvaranju, otkrivanju znanstv. istina i sl. To se stanje javlja kod nekih… Nastavi čitati →
instilacija (lat.), ukapavanje, utakanje tekućine (u medicini ljekovite otopine) kap po kap.
