BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA

keloid

keloid (grč.), stvaranje abnormalnih količina kolagenih vlakana nakon ozljede (rane) vezivnoga potkožnog tkiva. Stvaraju se veliki ispupčeni ožiljci slični tumorskom tkivu. Sklonost prema stvaranju k. individualna je genska karakteristika, a česta je u crnaca.

kelj

kelj (dijalektalni njem.), dvogodišnja zeljasta biljka iz por. krstašica (Brassicaceae ili Cruciferae); vrsta vrtna vrzina (Brassica oleracea), uzgaja se u više varijeteta kao korabica, cvjetača (B. o. var. botrytis), glavati kelj (var. sabauda), lisnati k. (var.… Nastavi čitati

kemorecepcija

kemorecepcija (grč. i lat.), zamjećivanje promjene kem. sastava krvi ili tjelesnih tekućina. Zamjećuje se osjetnim stanicama ili organima – kemoreceptorima. Od el. potencijala nastaju živčani impulsi koji odlaze u sred. živčani sustav i refleksno dovode do nekog regulacijskog učinka.… Nastavi čitati

kemoterapija

kemoterapija (grč.), korištenje lijekova u liječenju pojedinih bolesti; u užem smislu, k. se odnosi na liječenje zaraznih i malignih bolesti.

kenaf

kenaf (perz. kanaf konoplja; Hibiscus cannabinus), jednogodišnja zeljasta biljka iz por. sljezova (Malvaceae). Stabljika visoka do 3 m, veliki cvjetovi žute ili crvene boje. Raste samoniklo u trop. Africi i Indiji, a uzgaja se i drugdje zbog čvrstih… Nastavi čitati

Kendall, Edward Calvin

Kendall, Edward Calvin, američki kemičar (South Norwalk, 8. III. 1886 – Princeton, 4. V. 1972). Istraživač na klinici Mayo u Rochesteru u Minnesoti do 1951, zatim gost profesor na Princetonu. Iz štitne žlijezde izolirao tiroksin,… Nastavi čitati

kendir

kendir (rus.) (Apocynum), biljni rod kojemu pripada 12 vrsta zeljastih i grmolikih biljaka rasprostranjenih u Sjev. Americi. Iz stabljika se dobivaju čvrsta vlakna koja se koriste u proizvodnji konopa, ribarskih mreža i tkanina.

Kendrew, John Cowdery

Kendrew, John Cowdery, britanski biokemičar i molekularni biolog (Oxford, 24. III. 1917 – Cambridge, 23. VIII. 1997). Direktor European Molecular Biology Laboratory u Heidelbergu (1975–82). S pomoću difrakcije rendgenskih zraka odredio strukturu proteina mioglobina. Podijelio… Nastavi čitati

kenijapitek

kenijapitek (Kenyapithecus africanus)Kenyapithecus

Kenyapithecus

Kenyapithecus (Kenija; grč. pithecos majmun), rod izumrlih afr. antropoida iz razdoblja sr. miocena (prije 15–10 mil. godina). Nekoć smatran izravnim pretkom čovjekolikih majmuna i čovjeka. Imao je izbočene lične kosti, snažne vilice, zube s debelom caklinom, hranio se žilavom biljnom… Nastavi čitati

keratin

keratin, bjelančevina od koje se sastoje nokti, dlake, vanj. sloj kože, papci, kopita, rogovi, perje i dr.

keratini (citokeratini)

keratini (citokeratini), intermedijarni filamenti u epitelnim stanicama. Tvore tonofilamente, koji se vežu za demosome te omogućuju stanici mehan. koheziju i otpornost na traumu. Postoji više vrsta k. koji se razlikuju molekularnom masom i strukturom.

keratitis

keratitis (grč.), upala rožnice. K. može biti s gubitkom tkiva i stvaranjem vrijeda ili površina rožnice ostaje neoštećena, a upalni se proces odigrava u njezinoj stromi. Prema etiologiji, k. se dijeli u bakterijske, virusne, gljivične, alergijske i trofičke.

keratodermije

keratodermije (grč.), skupni naziv za više kožnih bolesti koje obilježava prekomjerno orožnjavanje kože (npr. ihtioza, palmoplantarna k.).

keratokonus

keratokonus (grč.-lat.), čunjasto izbočenje i stanjenje središnjih dijelova rožnice. Degenerativna bolest, u pravilu obostrana, javlja se u mladenačkoj dobi, pogađa više žene nego muškarce, ima tendenciju pogoršanja. Prouzrokuje iregularni astigmatizam koji se korigira kontaktnim lećama. Osim korekcijskog djelovanja, one imaju… Nastavi čitati

keratolitici

keratolitici (grč.), sredstva za odstranjivanje rožnatih zadebljanja kože. Najčešće se koriste salicilna i mliječna kiselina, krizarobin, pirogalol.

keratomalacija

keratomalacija (grč.), promjena rožnice koja nastaje zbog pomanjkanja vitamina A. Dolazi do metaplazije epitela, površinskog zamućenja, vaskularizacije te erozije s nekrotičnim raspadanjem tkiva i vrijedom koji može dovesti i do perforacije rožnice.

keratometrija

keratometrija (grč.), mjerenje veličine rožnice, odn. njezina vodoravnog (normalno iznosi 11,5 do 12 mm) i okomitog (10,5 do 11 mm) promjera. Ako je promjer rožnice manji od 10 mm, govori se o mikrokorneji (anomalija razvitka oka), a ako je veći… Nastavi čitati

keratoplastici

keratoplastici (grč.), sredstva koja potiču stvaranje keratina u koži. Najčešće su to iritirajuća sredstva, npr. katran, retinol, krizarobin, te keratolitici u manjim koncentracijama.

keratoplastika

keratoplastika (grč.), kirurški zahvat kojim se presađivanjem dijelova zdrava rožničnog tkiva zamjenjuju oboljeli dijelovi rožnice. K. može biti potpuna ili djelomična, te perforativna ili neperforativna. Presadak rožnice uzima se s trupla te presađuje odmah ili poslije, kao konzervirani presadak pohranjen u tzv. “očnim bankama”.