BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
kolnjaci (Rotatoria), najrasprostranjenija životinjska skupina, razred koljena oblenjaka (Aschelminthes); najmanje višestanične životinje (0,4–2,5 mm) koje žive posvuda gdje god je život moguć, prilagođeni najrazličnijim uvjetima: u barama, uz obale kopnenih voda, u pijesku, u vodi, u termalnim vodama… Nastavi čitati →
kolobom (grč.), rascjep pojedinih dijelova oka. Najčešće je prirođen, a može zahvatiti samo vjeđe ili šarenicu, zrakasto tijelo, žilnicu, mrežnicu, vidni živac, leću, staklovinu ili čitavu očnu jabučicu. K. se uvijek nalazi u sagitalnoj ravnini na donjoj strani, u smjeru… Nastavi čitati →
kolocint (Citrullus colocynthis), jednogodišnja biljka iz por. bundeva (Cucurbitaceae), srodna lubenici. Uzgaja se u Africi i Indiji. Veliki okrugli plodovi rabe se u prehrani, a u pučkom liječništvu kao purgativ.
kolofonij (lat. iz grč.), ostatak nakon destilacije smole crnogoričnog drveća. K. može biti u komadima kao tamnožuta, krta, prozirna smola, ili u obliku bijelog praha. Rabi se u proizvodnji papira, sapuna, boja, plastičnih masa i maziva.
kolokazija (Colocasia), rod iz por. kozlaca (Araceae), višegodišnja trajnica, nalik kozlacu, samo mnogo veća; taro (C. antiquorum ili C. esculenta) ima više kilograma teške gomolje i bogate škrobom pa se biljka uzgaja; važna u prehrani stanovnika Indije i Malajskog arhipelaga.
Kolombatović, Juraj, hrvatski zoolog (Split, 8. XII. 1843 – Split, 21. VII. 1908). Profesor matematike i prirodopisa na splitskoj realci (1864–1900). Istaknuo se u istraživanju dalmatinskih riba, ptica i sisavaca. Opisao više vrsta babica i glavoča te… Nastavi čitati →
kolon (grč.), pravo crijevo, sr. i najveći dio debelog crijeva.
kolonoskopija (grč.), izravna pretraga debelog crijeva savitljivim instrumentom (kolonoskopom) koji se uvodi kroz čmar.
kolostomija (grč.), umjetni otvor, kirurški spoj debelog crijeva s trbušnom stijenkom radi pražnjenja debelog crijeva kod tumora, suženja, zapletaja ili stranog tijela u debelom crijevu.
kolostrum (lat.), vodenasta žućkasta tekućina koju luče majčine mliječne žlijezde potkraj trudnoće i do trećega dana nakon porođaja. K. sadrži mnogo vitamina A i C, željeza i imuna tijela.
kolotoč (naočiti k., Telekia speciosa), do 2 m visoka trajnica iz por. glavočika (Compositae); na stabljici kratke dlačice, vrlo veliki, srcoliki, dvostruko pilasti listovi; cvjetne glavice velike 5–6 cm, sred. cvjetovi smeđožuti, obodni žuti; rasprostranjena uz rubove šuma… Nastavi čitati →
kolpitis (grč. kolpos rodnica), upala rodnice. Najčešći uzročnici: razni mikroorganizmi, kem. i fizikalni podražaji. K. se očituje pojačanim iscjetkom iz rodnice. Liječenje je usmjereno na osnovni uzrok upale.
kolposkopija (grč.), postupak kojim se promatra vanjska površina grla maternice. Izvodi se optičkim instrumentom kolposkopom, koji povećava 10–25 puta. Primjenjuje se u traženju stanja koja prethode raku grla maternice. Uz k. obično se uzima i komadić tkiva za histološki pregled.
kolutićavci (Annelida), koljeno beskralježnjaka mnogokolutićavaca (Polymeria), bilateralno simetrična tijela i izvana jasno izražene kolutićavosti (metamerija), osim u sjedilačkih vrsta; u svakom kolutiću nalazi se po jedan par ganglija, nefridija i gonada. Imaju izrazitu sposobnost regeneracije. Pet razreda: mnogočetinaši,… Nastavi čitati →
koljeno 1. Dio donjeg ekstremiteta u kojem se uzglobljuju donji kraj bedrene i gornji kraj goljenične kosti. Prednjoj strani zgloba pripada i sezamska kost iver, a unutar zgloba nalaze se vezivnohrskavične tvorbe – menisci. K. je ojačano jakim unutar. i… Nastavi čitati →
koljuške (Gasterosteidae), por. riba koštunjača iz podreda pločoglavki (Scleroparei). Pojedini rodovi žive u slatkoj i morskoj vodi (npr. bodljikava i patuljasta k.), dok morska k. (Spinachia spinachia) živi uz obale Europe – od Sjev. rta do Biskajskog zaljeva,… Nastavi čitati →
koma (grčki: kōma dubok san), duboka nesvjestica iz koje bolesnika nije moguće probuditi nikakvim podražajima. Postoje razne dubine kome. U plitkoj komi postoje adaptivni stereotipni obrambeni pokreti i spinalni refleksi koji se gube produbljavanjem kome. Među posljednjima gube se… Nastavi čitati →
koma (latinski: coma kosa, od grčkoga: komē neodrezana kosa) 1. Plinovit ovoj oko krute jezgre kometa (repatice). 2. Jedna od aberacija objektiva pri čemu se točkasta slika predmeta deformira u oblik kometa.
komarci (Culicidae), por. kukaca iz reda dvokrilaca (Diptera) s mnogo rodova; njihove ženke rilcem sišu krv sisavaca često prenoseći razne bolesti; mužjaci se hrane nektarom; najpoznatije vrste: obični k. (Culex pipiens), anofeles (Anopheles maculipennis), prenosilac malarije, i… Nastavi čitati →
