BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
melanizam (prema grč. melas, melanos crn, taman), prekomjerna pigmentacija koja se javlja u pripadnika inače svjetlije pigmentirane životinjske vrste. Očituje se u dlaci nekih sisavaca, perju ptica, ljuščicama leptira, a posljedica je čimbenika okoline ili genske mutacije. Smanjena pigmentacija naziva se albinizam.
melankolija (grčki: mélas crn, cholē žuč), temperament s depresivnim obilježjem; može označavati proces žalovanja; dio simptoma manično-depresivne psihoze. Prema Hipokratovoj teoriji tjelesnih sokova, melankolija je vrsta temperamenta izazvana pretjeranim lučenjem crne žuči. Karakteristični su simptomi nedostatak zanimanja za vanjsku… Nastavi čitati →
melanom (grčki: mélas crn), zloćudni tumor stanica koje stvaraju melanin (melanociti). Najčešće nastaje u koži, ali se može pojaviti i u nekim drugim tkivima (oko, neke sluznice). Izlaganje suncu i ultraljubičastom zračenju važan je čimbenik rizika za nastanak melanoma. Liječi… Nastavi čitati →
melanotropin (grč.), hormon hipofize koji potiče stvaranje melanina u melanocitima. U nekih se bolesti pretjerano luči pa bolesnici imaju tamnu kožu.
melatonin (grč.), hormon epifize koji se pojačano luči pri izlaganju organizma svjetlu. U mnogih životinja utječe na reproduktivne cikluse i na sezonsku boju krzna. U ljudi utječe na budnost i spavanje, raspoloženje, ovarijske cikluse i pubertet. Koristi se u liječenju… Nastavi čitati →
melemi (tur. iz arap.), ljekoviti pripravci koji se privijaju na ranu. Nekad u širokoj uporabi, imali su u osnovi olovne soli masnih kiselina u koje su se dodavali razni balzami, ljekovita sredstva, ulja ili masti.
melena (grč.), crna, katranasta stolica koja nastaje zbog krvarenja u probavnom sustavu. Crna boja nastaje zbog oksidacije željeza u hemoglobinu dok prolazi kroz tanko i debelo crijevo, tako da je m. znak krvarenja u gornjim dijelovima probavnog sustava (želudac ili dvanaestopalčano crijevo).
melez (tur. iz arap.), križanac, mješanac, bastard, polutan; biće (čovjek ili životinja) koje potječe od predaka različitih rasa.
melioracija (lat.), osposobljavanje neplodna tla za biljnu proizvodnju poboljšavanjem njegovih svojstava. Dijeli se na hidrotehničku (odvodnja suvišne vode ili pak natapanje tla), kulturnotehničku (krčenje šuma i šikara, zemljani radovi) i agromelioraciju (okretanje mase tla, dubinsko rahljenje, gnojidba).
Mello, Craig Cameron, amer. biolog (New Haven, 18. X. 1960). Diplomirao molekularnu i raz-vojnu biologiju (Boulder, Colorado). Neko vrijeme radio na Harvardovu sveučilištu te postao prof. molekularne medicine na Sveučilištu u Massachusettsu. Za dokaz da ribonukleinska kiselina (RNK) ima… Nastavi čitati →
meloterapija (grč.), muzikoterapija, liječenje glazbom uz ritmičko plesanje i zborno pjevanje. U modernom psihijatrijskom liječenju koristi se kod depresivnih i mentalno retardiranih bolesnika.
membrana (lat.) 1. Odjelni sloj, tanka koža, opna. Selektivno nadzire prijenos tvari između dviju strana koje razdvaja. Služi za separaciju, filtraciju, odvajanje i selekciju (npr. stanična m., polupropusna m. važna za difuziju i osmozu). 2. U tehnici, sloj koji titra… Nastavi čitati →
menadžerska bolest, skup zdravstv. tegoba koje nastaju zbog preopterećenja i prekoračenja svojih snaga, a koje se pripisuju načinu života menadžera. Nespecifičan naziv koji u sebi sadrži niz dobro definiranih simptoma i psihosomatskih bolesti (npr. povišeni krvni tlak, šećerna bolest, vrijed želuca i dr.).
menarhe (grč. men mjesec, arche početak), prva mjesečnica u životu žene. Obično se javlja između 10. i 14. godine života.
Mendel, Johann Gregor (češki: Jan Rehor), češki prirodoslovac (Hynčice, 22. VII. 1822 – Brno, 6. I. 1884). Redovnik i profesor fizike i prirodoslovlja u Brnu. Utemeljitelj genetike postavivši načela nasljeđivanja (Mendelovi zakoni, objavljeni 1866, ali… Nastavi čitati →
Mengele, Josef, njemački antropolog i liječnik (Günzburg, 16. III. 1911 – Bertioga, Brazil, 7. II. 1979). Doktorirao antropologiju i medicinu. Član nacističke stranke od 1937. Vojni liječnik na istočnoj fronti, od 1943. kao liječnik u koncentracijskom logoru Auschwitz-Birkenau provodio… Nastavi čitati →
Menière, Prosper, francuski liječnik (Angers, 16. VI. 1799 – Pariz, 7. II. 1862). U početku se bavio epidemiologijom i higijenom, a zatim proučavao funkciju sluha i ravnoteže. Dokazao odnos poremećene cirkulacije u unutarnjem uhu s… Nastavi čitati →
meningitis (grč. meninx opna, kožica), upala mekih moždanih ovojnica uzrokovana bakterijama, virusima ili gljivicama. Očituje se tipičnim kliničkim znakovima (glavobolja, vrućica, povraćanje, zakočenost šije, grčevi mišićja, poremećaji svijesti), ali se konačna dijagnoza postavlja pretragom likvora. Liječi se ovisno o uzroku.
meningizam, skup znakova koji upozoravaju na podražaj moždanih ovojnica neupalne prirode. Javlja se kod krvarenja u moždanim ovojnicama, visoke tjelesne temperature i dehidracije (sunčanica) ili otrovanja.
meningokela (grč.), hernijsko izbočenje moždanih ovojnica kroz koštani defekt lubanje ili kralježnice.
