BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
aterom (iz grčkoga: athere kaša) 1. Zastojna cista žlijezde lojnice. 2. Zadebljanost unutarnjega sloja stijenke arterijâ kod ateroskleroze zbog taloženja lipida, kristala masnih kiselina, pločica kolesterola, grudica vapna.
ateroskleroza (grčki: athere kaša, sklerós suh; tvrd), stari naziv: arterioskleroza; kronična, progresivna, degenerativna bolest arterija, koja dovodi do zadebljanja i očvrsnuća njihove stijenke. Obilježena je stvaranjem sve većeg broja → ateroma, koji postupno ispunjavaju lumen arterija,… Nastavi čitati →
atetoza (grčki: athetos bez stalna položaja), bolest ekstrapiramidalnoga živčanog sustava, praćena nemirom i neprestanim, nevoljnim, polaganim, grčevito savijajućim, kretnjama ruku, nogu, prstiju i lica.
Atkinsova dijeta, dijeta za mršavljenje, svojedobno vrlo popularna u SAD-u i Europi, što ju je smislio američki liječnik Robert Coleman Atkins (1930–2003) 1970-ih godina. Temelji se na prehrani s malo, ili nimalo, ugljikohidrata a mnogo bjelančevina. Manjak ugljikohidrata… Nastavi čitati →
atlantosaurus (grčki: Atlas ili Atlant mitski gorostas, sauros gušter), golemi gmaz iz gornje jure, dug oko 35 m; fosilni ostaci nađeni na zapadu Sjeverne Amerike. Jedna od najvećih dosad poznatih kopnenih životinja.
atlas 1. Uvezana zbirka geografskih karata; često uključuje fotografije, dijagrame, statističke podatke i tekstove; uvođenje pojma pripisuje se → Gerhardu Mercatoru u XVI. stoljeću. Osnovna podjela na opće, tematske, nacionalne i školske. Najstarijim modernim atlasima smatraju se → … Nastavi čitati →
atletski tip, konstitucijski tip; čovjek snažnih kostura i mišićja, uska struka i širokih ramena.
atonija (grčki: a ne, tonos napetost, glas) 1. Mlohavost, nestanak napetosti (tonusa) mišića (zbog oštećenja motornog živca ili samog mišića) ili nekoga šupljeg organa (želuca, crijeva, maternice i dr.). 2. Bezglasnost.
atrezija (grčki: a ne, tresis bušenje), potpuna ili djelomična, prirodna ili stečena neprohodnost šupljih organa ili sraštenje tjelesnih otvora. Liječenje je operativno.
atrofija (grčki: a ne, trofe hrana), smanjenje (kržljanje) pojedinih organa i tkiva. Može biti fiziološko (atrofija spolnih žlijezda u klimaksu, atrofija mozga u seniju) ili nastaje zbog nedovoljne ishranjenosti, duže neaktivnosti, gubitka inervacije, smanjene opskrbe krvlju, infektivnih i toksičnih… Nastavi čitati →
audiologija (latinski: audio slušati; grčki: logos znanost), znanost o sluhu. Proučava anatomiju, fiziologiju, razvojnu biologiju organa sluha te otologiju, audiometriju, liječenje i rehabilitaciju sluha i govora.
Auenbrugger, Leopold, austrijski liječnik (Graz, 19. XI. 1722 – Beč, 17. V. 1809). U svojem djelu Inventum novum ex percussione (1761) opisao perkusiju prsnoga koša kao nov dijagnostički znak. Ta, jedna od najvažnijih metoda kliničke… Nastavi čitati →
Aujeszkyjeva bolest (opisao ju je Aladár Aujeszky, mađ. bakteriolog, 1869–1933), pseudorabies, zarazna bolest središnjega živčanog sustava (bulbarna paraliza) domaćih životinja, uzrokovana herpesvirusom. Nastupa naglo, s visokom tjelesnom temperaturom, nesnosnim svrbežom, poslije uzetošću i grčevima. Smrtnost je (osim u svinja) vrlo… Nastavi čitati →
auksanologija → auksologija
auksanometrija (grčki: auksano rastem, metreo mjeriti), mjerenje rasta biljaka. Budući da je taj rast spor, mora se pratiti posebno konstruiranim aparatima.
auksini (grčki: auksano rastem), regulatori rasta u biljaka, fitohormoni odgovorni za dužinski rast izdanaka te geotropiju i fototropiju. Malena koncentracija potiče, dok veća inhibira rast. Svjetlost djeluje nepovoljno na stvaranje auksina. Sintetski auksini rabe se u poljoprivredi i vrtlarstvu.
auksologija ili auksanologija (grčki: aukso ili auksano rastem), znanstvena disciplina koja proučava rast živih organizama.
aukuba (Aucuba), rod zimzelenih grmova iz porodice drijenova (Cornaceae). Raste u istočnoj i srednjoj Aziji (razlikuje se japanska, himalajska i kineska aukuba). Listovi su zeleni, posuti mnogobrojnim svijetlim pjegama, cvjetovi su sitni, purpurni. Uzgaja se kao ukrasna biljka.
aura (grčki: aura povjetarac) 1. Početni subjektivni fenomeni koji prethode napadu migrene, a poglavito epilepsije (nemir, uzbuđenje, slušne, vidne, mirisne i okusne halucinacije). 2. → aureola
auskultacija (latinski: ausculto slušati), metoda fizikalne pretrage unutarnjih organa (srca, pluća, trbuha) i fetusa osluškivanjem tonova i šumova s pomoću sprava (stetoskop, fonendoskop) ili neposredno uhom.
