BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
tiflitis (lat. typhlitis), cekitis (lat. caecitis), upala slijepog crijeva (cekuma). Najčešće izazvana crijevnim bakterijama u bolesnika sa oslabljenim imunitetom (nakon presađivanja organa, za vrijeme kemoterapije). Liječi se kirurški.
tiflologija (grčki: tyflós slijep, logos riječ; znanost), znanstveno proučavanje sljepoće i načina života slijepih i slabovidnih osoba.
tifus (grč.), skupina akutnih zaraznih bolesti koje uzrokuju rikecije (npr. → trbušni t., → pjegavac) koje prenose člankonošci. Zajedničke su im glavobolje, vrućice, tresavice, mrljasti osip po koži te, u neliječenih slučajeva, zahvaćenost sred. živčanog sustava koje može… Nastavi čitati →
tigar (Panthera tigris), zvijer iz por. mačaka (Felidae). Ovisno o podvrsti i spolu, dug 2–3 m, težak 130–230 kg – najmanji je sumatranski, a najveći amurski ili sibirski t. Osnovna boja dlake je crvenkasto-žuta (u rijetkih primjeraka bijela)… Nastavi čitati →
tijelo 1. med Trup, čovječji, životinjski ili biljni organizam, obično se izraz odnosi na dio koji sačinjava prsni koš, trbuh i zdjelica. U anatomskom nazivlju (corpus), gl. dio određene anatomske strukture (najčešće kosti) ili organa. 2. Predmet u prostoru,… Nastavi čitati →
tik (franc.), nevoljni i nesvjesni, ponavljajući stereotipni trzaj jednog ili skupine mišića. Najčešće psihol. naravi, ali može biti i znak neurološkog oštećenja. Obično se radi o trzaju usta, oka, naglom pokretu glave ili nakašljavanju.
tikovina (engl. teak), drvo vrste Tectona grandis iz jugoist. Azije. Visoka sjaja, tamna zlatnocrvenog preljeva. Po tvrdoći usporedivo s hrastom, otporno na truljenje. Samoniklo i plantažno uzgajano, rabi se posebno za palube luksusnih brodova, prozore, vrata te ukrasne obloge i predmete.
tikvica, jednogodišnja kultivirana biljka penjačica (Legenaria vulgaris) iz por. → bundeva.
timijan (grč.) → majčina dušica
Timirjazev, Kliment Arkadjevič, rus. botaničar (Petrograd, 3. VI. 1843 – Moskva, 28. IV. 1920). Nakon studija prir. znanosti u Petrogradu, radio u vodećim istraž. institutima u Parizu i Heidelbergu; od 1877. prof. biljne fiziologije u Moskvi. Uključen u revoluc.… Nastavi čitati →
timus (lat.), prsna žlijezda, uprsnica. Limfatičko-epitelni organ smješten u gornjem sr. dijelu sredoprsja. Ispod vezivne ovojnice nalaze se režnjići limfatičkog tkiva u kojem se stvaraju T-limfociti čije je sazrijevanje pod utjecajem hormona timopoetina i timozina. T. se razvija i raste… Nastavi čitati →
Tinbergen, Nikolaas, nizozemski zoolog i etolog (Den Haag, 15. IV. 1907 – Oxford, 21. XII. 1988). Brat → Jana. Diplomirao biologiju u Leidenu. Na Sveučilištu u Oxfordu bavio se proučavanjem ponašanja životinja (Socijalno ponašanje u životinja,… Nastavi čitati →
tinitus (lat.), zvučne pojave u obliku zvonjenja ili šumova u ušima bez vanj. podražaja. Javlja se najčešće nakon izloženosti jakoj i nagloj buci, kao nuspojava kod uzimanja nekih lijekova, ali može biti i znak bolesti ili oštećenja sr. i unutar. uha ili slušnoga živca.
tinktura, močevina, pripravak od biljnih ili drugih tvari dobiven ekstrakcijom s pomoću alkohola. Otopina jedne ili više aktivnih tvari u alkoholu (npr. t. od valerijane), tekućina dobivena preradom biljaka, maceracijom ili perkolacijom, kao lijek ili kao kozmetičko sredstvo.
tip 1. Uzorak, model; pojedinačan, u pravilu simboličan reprezentant sličnosti karakteristika neke šire skupine. Pojam se rabi u običnom govoru (tipično, što je nečemu svojstveno) i u znanosti, npr. u sociologiji, idealan tip, u arheologiji kulturni tip… Nastavi čitati →
tipizacija 1. ekon Smanjivanje asortimana tipova proizvoda radi racionalnije i jeftinije proizvodnje. Oblik selektivne standardizacije proizvodnje. 2. med Određivanje odn. utvrđivanje tipova (npr. tkiva).
tipologija (grč.), određivanje karakterističnih značajki u nekoj cjelini kako bi se utvrdili različiti tipovi i odnosi među njima.
tiranosaur (grč.) → dinosauri
