BIOLOŠKE I MEDICINSKE ZNANOSTI I PODRUČJA
filarijaza, skupina trop. bolesti izazvanih oblićima iz por. Filariidae koji parazitiraju u potkožnome tkivu te u limfnome i krvnome sustavu. Larve se prenose ubodom insekta. Bolesti se očituju izrazitim otocima nogu i skrotuma (elefantijaza) te oštećenjima oka.
Filatov, Nil Fjodorovič, rus. pedijatar (Penza, 16. IV. 1847 – Moskva, 8. II. 1902). Opisao zaraznu mononukleozu i pjege na usnoj sluznici kod ospica te “četvrtu bolest” (kratkotrajnu osipnu bolest, virusnog podrijetla).
Filatov, Vladimir Petrovič, ukr. okulist (Mihajlovka, 27. II. 1875 – Odesa, 30. X. 1956), Jedan od pionira keratoplastike, osnivač znanosti o biol. stimulatorima.
filijalna generacija (lat.), potomstvo prvog, drugog itd. križanja (→ F1, F2, itd.).
filodendron 1. Rod biljaka iz trop. Amerike (Philodendron), por. kozlaca (Araceae). 2. Ukrasna sobna biljka rupičasto razdijeljenih širokih listova (Monstera deliciosa), prenesena s meks. Kordiljera, gdje se jede cvjetni klip, mirisav poput ananasa.
filodij (novolat. phyllodium, iz grč. phyllon list, eidos oblik), peteljka lista preobražena u plojku, leži postrance na stabljici i obavlja funkciju lista.
filogenetski zakon (biol.), kaže se i “temeljni f. z.”; po E. Haeckelu, → ontogeneza je kratka rekapitulacija → filogeneze (tj. za vrijeme razvitka životinjskog zametka kratko se ponavljaju razvojni stadiji predaka: sisavac bi npr. prolazio stadije ribe, vodozemca, gmaza).
filogeneza (grč. phylon rod, genesis postanak), proces pov. postanka (evolucije) sistematskih skupina (rodova, porodica, redova, razreda, koljena) biljnih i životinjskih vrsta; suprotno: → ontogeneza. Znanost koja proučava taj postanak naziva se filogenija.
filokladiji (novolat. phyllocladium, iz grč. phyllon list, klados izdanak), splošteni ogranci stabljike nekih biljaka, preobraženi u listove i u funkciji listova (npr. veprina).
filoksera, trsov ušenac (grč. phyllon list, kseros suh), lisna uš (Phylloxera) koja napada podzemne i nadzemne dijelove vinove loze; f. je izazvala propast vinograda u Europi poč. XX. st., i u nas u Hrv. primorju, pospješivši iseljivanje u obje Amerike.
filum (lat. phylum; grč. phylon rod ili pleme), skupina životinja ili biljaka građenih prema istome općem tipu; najviši rang u klasifikaciji, niži od carstva, a viši od razreda: koljeno (npr. kralježnjaci, beskralježnjaci, cvjetnjače).
fimoza (grč. phimosis sputanost), suženje udne navlake (prepucija) koje onemogućava oslobađanje glavića penisa. Može biti prirođena ili stečena zbog kronične upale. Liječenje kirurško.
Fink, Nikola, hrvatski zoolog (Zagreb, 10. XI. 1894 – Zagreb, 1. XI. 1968). Diplomirao i doktorirao biologiju u Zagrebu. Radio u Hrvatskom narodnom muzeju; od 1946. do umirovljenja 1965. predavao zoologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u… Nastavi čitati →
Finsen, Niels Ryberg, danski liječnik (Torshavn, 15. XII. 1860 – Kopenhagen, 24. IX. 1904). Osnivač moderne → fototerapije. Dobitnik → Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu 1903. za primjenu svjetla u liječenju kožnih… Nastavi čitati →
Fire, Andrew Zachary, amer. biolog (Palo Alto, 27. IV. 1959). Diplomirao je biologiju, radio na Massachusetts Institute of Technology, te sveučilištima u Cambridgeu, Washingtonu i Stanfordu. Za otkriće temeljnih mehanizama nadzora protoka genetičkih informacija, podijelio Nobelovu nagradu za fiziologiju… Nastavi čitati →
Fischer, Edmond Henry, amer. biokemičar švic. podrijetla (Šangaj, Kina, 6. IV. 1920). Prof. u Seattleu (od 1961). Dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu za otkriće reverzibilne fosforilacije proteina, biokemijskog mehanizma koji upravlja aktivnošću proteina u stanici… Nastavi čitati →
Fisher, Ronald, brit. statističar i genetičar (London, 17. II. 1890 – Adelaide, 29. VII. 1962). Jedan od pionira primjene statističkih postupaka u znanstv. pokusima. Uveo u statistiku princip randomizacije i analizu varijance.
fistula (lat.), nenormalna komunikacija između dvaju šupljih organa u tijelu ili između šupljeg organa i površine kože. Može biti prirođena, na osnovi zaostalih embrijskih struktura, kao posljedica upale ili zbog rasta zloćudnih tumora.
fisura (lat.) 1. Pukotina, brazda, udubina. 2 Procijep ili utor koji razdvaja dvije anatomske strukture. 3. Patološki pukotinasti defekt sluznice ili kože. 4. Žlijeb na zubnoj caklini.
fitoaleksini (grč. fyton biljka, alexo branim), tvari koje biljne stanice proizvode za obranu od nametnika; biljni antibiotici.
