FIZIKALNO-KEMIJSKE I MATEMATIČKE ZNANOSTI

magnetosfera

magnetosfera, prostor oko planeta gdje prevladava magn. polje nad Sunčevim vjetrom. Čine je električki nabijene čestice. Granica magnetosfere zove se magnetopauza. Izvan nje je magn. plašt u kojem dolazi do jakih magn. turbulencija. Zemljina m. ima oblik kometa, a… Nastavi čitati

magnetostrikcija

magnetostrikcija, promjena duljine feromagn. materijala prilikom magnetiziranja zbog promjene granica magn. domene (mikroskopskih djelića feromagn. tvari). Ako se feromagn. šipka izloži promjenjivu magn. polju, ona će vibrirati u smjeru svoje dužine izazivajući zujanje. M. nikla služi za dobivanje ultrazvučnih valova.

magnetska indukcija ili gustoća magnetskog toka

magnetska indukcija ili gustoća magnetskog toka, pojava magn. svojstava u nemagnetiziranoj feromagn. tvari kada se nalazi u blizini magneta. Magn. polje magneta inducira u tvari magnetizam koji može biti privremen ili trajan. Na osnovi induciranog magnetizma djeluju elektromagneti koji… Nastavi čitati

magnetska oluja

magnetska oluja, poremećaj Zemljina magn. polja koji stvara nepravilnosti u radu kompasa i prenošenju radiovalova. Vjerojatni je uzrok djelovanje Sunčevih pjega.

magnetska rezonancija (MR) → nuklearna magnetska rezonancija

magnetska rezonancija (MR) nuklearna magnetska rezonancija

magnetski tok

magnetski tok, mjera jakosti magn. polja koje prolazi kroz neku površinu (Ö = ěAH, gdje je A površina, H jakost polja, ě magn. permeabilnost sredstva). SI-jedinica je veber (Wb), tj. to je magn. tok ili fluks kada polje… Nastavi čitati

magnetsko polje

magnetsko polje, prostor unutar kojega djeluju magn. sile. Osim oko prir. i umjetnih magneta, m. p. javlje se i oko toka el. struje, a stvaraju ga i elementarne čestice s magn. momentom.

magnezij

magnezij, znak Mg, kem. element iz skupine II-A periodnog sustava elemenata (at. br. 12, at. masa 24,312), relativne gustoće 1,738 g/cm3. U elementarnom stanju srebrenasto-bijela kovina, na zraku gubi sjaj i prekriva se slojem zaštitnog hidroksida. Zapaljen… Nastavi čitati

magnituda

magnituda (latinski: magnitudo veličina; jakost) 1. astron Zvjezdana veličina, mjera sjajnosti zvijezda ili drugih nebeskih objekata. Prividna magnituda, sjajnost objekta viđenog sa Zemlje (okom, fotografski, fotometrijski), a ima raspon od pozitivnih vrijednosti preko nule do negativnih. Sjajnost se brzo povećava… Nastavi čitati

Magnus, Heinrich Gustav

Magnus, Heinrich Gustav, njem. fizičar i kemičar (Berlin, 2. V. 1802 – Berlin, 4. IV. 1870). Poznat po efektu nazvanu po njegovu imenu (Magnusov efekt ili pojava). Ako okomito na os valjka koji se vrti… Nastavi čitati

mah → Machov broj

mah Machov broj

Maiman, Theodore Harold

Maiman, Theodore Harold, američki fizičar (Los Angeles, 11. VII. 1927 – Vancouver, 5. V. 2007). Doktorirao fiziku u Stanfordu 1955. Izgradio prvi optički → maser, nazvan → laser (1960). Poslije utemeljio kompanije za proizvodnju… Nastavi čitati

Mainland

Mainland (ili Pomona), središnji i najveći otok otočja Orkney, Škotska. U obalu otoka (od S prema J) duboko uvučeni zaljevi Kirkwall i Scapa; širina otoka na jednom mjestu iznosi samo 3 km. Otok je ugl. nizinski (najviša točka Ward Hill,… Nastavi čitati

Majcen, Juraj

Majcen, Juraj, hrv. matematičar (Zagreb, 18. I. 1875 – Zagreb, 1. II. 1924). Prof. i dekan (1917/8) Filoz. fak. u Zagrebu, predstojnik Geometrijskog zavoda (od 1911) i član JAZU (od 1909). Geometrijske probleme (plohe, krivulje,… Nastavi čitati

majordom

majordom (latinski: maior domus), u srednjem vijeku, nadglednik posluge i upravitelj u plemićkim kućama. Posebno važnu ulogu majordom je imao u Franačkoj u vrijeme merovinških vladara, poglavito nakon podjele zemlje na Neustriju, Austraziju i Burgundiju, kada stječe pravo… Nastavi čitati

Majorijan

Majorijan (lat. Julius Valerius Maiorianus), zapadnorim. car (?, o. 420 – Dertona u Liguriji, 7. VIII. 461). Na prijestolje ga je uzdigao Ricimer (457), nakon svrgnuća cara Avita. Porazio Vandale i ugušio nemire u Galiji. Djelovao na reformi… Nastavi čitati

makrokozmos

makrokozmos (grč.), naziv za svemir u smislu “velikih” objekata u njemu, za razliku od mikrokozmosa, što je naziv za svijet na razini čestica (molekula, atoma, elementarnih čestica i niže).

makromolekule

makromolekule (grč.), vrlo velike molekule, o. 1000 puta većeg promjera od molekula najvećeg broja supstancija i s molekularnom masom većom od 10 000. Sastavljene su od o. 1000 atoma. Od njih su sastavljeni mnogi proteini, polimeri, celuloza i dr.

maksimum

maksimum (lat.) 1. Najveća količina ili veličina, najviši stupanj i sl. 2. mat M. skupa (segmenta), najveći element skupa (ako mu se elementi mogu uspoređivati). M. funkcije je najveća vrijednost funkcije. Razlikuje se globalni i lokalni minimum funkcije. Funkcija može… Nastavi čitati

maksvel

maksvel (Mx), zastarjela mjerna jedinica magn. toka. Jednaka je toku od 1 gausa kroz plohu, okomitu na smjer polja, od 1 cm2. Iznosi 10-8 vebera (Wb).