FIZIKALNO-KEMIJSKE I MATEMATIČKE ZNANOSTI
hidridi, spojevi vodika i drugih elemenata. Ako se vodik spaja s kovinama, npr. s lantanidima, ima metalni (TiH2) ili kovalentni karakter (AlH3). Spajanje vodika npr. s natrijem, kalijem i dr. daje hidride solnoga karaktera (NaH, CaH2).
hidroakustika (grč.), dio akustike koji istražuje zakone širenja zvuka u tekućini (najčešće u vodama – morima i jezerima). Širenje zvuka u vodi prigušenije je nego u zraku zbog jačih refleksija, refrakcija, hidrostatskog tlaka, slanosti vode u morima i dr., što… Nastavi čitati →
hidroboracija, postupak sinteze u org. kemiji koji je razvio H. C. Brown (i za to dobio Nobelovu nagradu za kemiju 1979). To je adicija borana (diborana, alkilborana) na alkine ili alkene.
hidrodinamički paradoks, pojava da je u struji tekućine ili plina kroz cijev tlak veći na mjestima gdje je struja sporija a manji na mjestima gdje je brzina struje veća. Na tim mjestima može biti i manji od atmosferskog tlaka (negativan tlak).
hidrodinamika, dio mehanike koji se bavi gibanjem fluida (tekućina i plinova). U užem smislu, znanost o gibanju plinova zove se još i aerodinamika. Osnovne zakone h. otkrili su D. Bernoulli i L. Euler. Ponašanje idealne kapljevine opisuje Bernoullijeva jednadžba.… Nastavi čitati →
hidrogenacija ili hidriranje, kem. reakcija između vodika i elementa ili spoja, redovito uz prisutnost metalnoga katalizatora (nikal, platina, paladij, kobalt i dr.), a katkad uz povećan tlak. U industriji se hidriranjem dobivaju čvrste masti iz tekućih ulja, umjetni benzin… Nastavi čitati →
hidrokinon, dihidroksibenzen, C6H4(OH)2, dihidrični fenol, bezbojni kristal u obliku iglica ili prizama, topljiv u vodi, alkoholu, eteru i benzenu. Sintetizirao ga je F. Wohler (1943) redukcijom benzokinona. Upotrebljava se u razvijačima u fotografiji. Dobar bakteriostatik.
hidroksidi, anorg. kem. spojevi koji sadrže hidroksilnu skupinu (OH–). Hidroksidi mogu biti baze ili kiseline. Metalni h. topljivi u vodi su baze (npr. NaOH, KOH), nemetalni h. su kiseline s kisikom u molekuli (npr. HNO3,… Nastavi čitati →
hidroksilamin, NH2OH, bezbojni igličasti kristali koji pri zagrijavanju eksplodiraju. Soli hidroksilamina (hidroksilamin-klorid) upotrebljavaju se u vodenim otopinama kao reduktivno sredstvo za plemenite metale, u razvijačima u fotografiji te u sintezama lijekova i boja.
hidroksilna skupina, jednovalentna skupina OH– koja, spojena s kovinama, daje baze. Vezana za org. radikale nalazi se u alkoholima, fenolima i naftolima.
hidrolaze, enzimi koji pospješuju hidrolitičku razgradnju spojeva, npr. amilaza.
hidroliza (grč.), razgradnja složenih kem. spojeva uz reagiranje s vodom. Pritom se hidroksidni ion spaja s jednim produktom razgradnje, a vodikov ion s drugim. H. se odvija uz pomoć enzima, baza i kiselina. U takve procese spadaju: razgradnja estera na… Nastavi čitati →
hidromehanika, znanost o fluidima u mirovanju (hidrostatika) i gibanju (hidrodinamika).
hidrometar, naprava za mjerenje brzine kapljevina (najčešće vode) i količine protekle kapljevine kroz cijevi.
hidrometrija, dio primijenjene hidromehanike koja se bavi određivanjem brzine strujanja i količine protekle vode kroz razne vrste presjeka (otvora).
hidron, zajednički naziv za izotopne vodikove ione (proton, deuteron i triton).
hidrostatika (grč.), dio mehanike, odn. statika tekućina. Svojstvo tekućina da zauzimaju oblik posude u kojoj se nalaze i da su nestlačive koristi se kod hidrauličnih strojeva. Tlak koji nastaje zbog težine tekućine zove se hidrostatski tlak. U vodi se tlak… Nastavi čitati →
hidrostatska vaga, sprava za eksperimentalno provjeravanje hidrostatičkog zakona (Arhimedova zakona). Omogućuje i određivanje relativne specifične težine i gustoće tekućih i čvrstih tijela.
hidrostatski paradoks, neočekivani rezultat (paradoks) po kojemu je hidrostatski tlak na dnu posude neovisan o obliku posude i ovisi samo o visini i gustoći tekućine. Formulirao ga je B. Pascal.
hidrostatski tlak, tlak u mirnoj tekućini koji djeluje okomito na stijenke posude. Nastaje zbog težine tekućine u posudi i povećava se s dubinom.