FIZIKALNO-KEMIJSKE I MATEMATIČKE ZNANOSTI
impedancija (lat. preko njem.) fiz Ukupan otpor u krugu izmjenične struje (Z). U krugu izmjenične struje s kondenzatorom i zavojnicom i. se sastoji od omskog otpora (R) i reaktancije (X) koju čine induktivni (XL) i kapacitivni otpor (X… Nastavi čitati →
implicitna funkcija, mat. naziv za funkciju oblika jednadžbe F [x1, x2…xn, fx1, x2,…xn] = 0. Suprotno je eksplicitna funkcija. Npr. implicitni oblik jednadžbe pravca.
implozija (lat.), naglo smanjenje obujma tijela zbog postojanja podtlaka (smanjenog tlaka ili vakuuma) u njemu, a popraćeno je praskom i razaranjem sličnim kao kod eksplozije (npr. pucanje el. žarulja, i. katodne cijevi i dr.).
imponderabilija (lat.) 1. Hipotetske tvari u staroj fizici i kemiji koje se ne mogu mjeriti po težini i ne daju se izlučiti, kao npr. eter (nositelj svjetlosti), flogiston i kalorik (nositelji topline), nositelji elektriciteta i magnetizma i dr. 2. Stvari… Nastavi čitati →
impuls (lat.) 1. Pobuda, poriv, početni poticaj na nešto; ono što izaziva neko djelovanje. 2. fiz Količina gibanja, vektorska veličina definirana produktom mase čestice (m) i njezine brzine (v). Za zatvoreni sustav vrijedi zakon očuvanja količine (veličine) gibanja (mv). Impuls… Nastavi čitati →
in, znak za angloamer. mjernu jedinicu → inč.
incidencija (srednjovj. lat.), upadanje; fiz Incidentni val, val koji iz jednog sredstva (optičkog, mehaničkog i dr.) upada u neko drugo sredstvo. Kut i. jest kut između normale na sredstvo i smjera upadanja vala.
indeks (latinski: index pokazatelj; znak; popis) 1. Kazalo, popis, registar (imena, naziva, predmeta, cijena i sl.). 2. Isprava kojom se dokazuje status studenta određenoga sveučilišta. 3. U statistici pokazatelj, broj koji u postocima iskazuje uzastopne promjene, na primjer neke… Nastavi čitati →
indicij (lat.), dokazna činjenica; činjenica koja nije pravno relevantna, ali se utvrđuje u postupku da bi se s pomoću nje izveo zaključak o postojanju ili nepostojanju pravno relevantnih činjenica. U širem smislu, svaka okolnost, stanje, tvrdnja i sl. koja upućuje… Nastavi čitati →
indij, znak In, rijedak kem. element III-A skupine periodnog sustava elemenata, red. br. 49, rel. at. masa 114,8. Mekana, bijela, srebrenasta kovina, gori na zraku (boji plamen indigoljubičastom bojom, odatle i naziv). Otapa se u oksidirajućim kiselinama. Dodaje se… Nastavi čitati →
indikan 1. Sastavna tvar prir. indiga modre boje. Hidrolizom se cijepa na indoksil i glukozu. 2. Kalijska sol indoksil-sulfatne kiseline. Nalazi se u ljudskoj mokraći.
indikator (lat.) 1. Pokazatelj, npr. i. gosp. rasta. 2. kem Tvar s pomoću koje se otkriva prisutnost nekih tvari ili određenog svojstva sredstva, npr. kao i. za vlagu služi kobaltov (II) klorid, za kiselost ili alkaličnost lakmus-papir i dr. U… Nastavi čitati →
indoksil, žuta kristalna tvar, jedan od sastojaka molekule indiga i indikana. Služi u organskim sintezama.
indol, benzopirol, org. heterociklički spoj koji sadrži benzenski i pirolski prsten. Nastaje raspadom bjelančevina u probavnom traktu, daje karakterističan miris izmetinama. Ima ga u nekim eteričnim uljima i služi za proizvodnju parfema.
indukcija (lat.), uvođenje, navođenje na nešto. 1. log Metodološki postupak zaključivanja kojim se od pojedinačnih ili posebnih činjenica donosi opći sud (suprotno → dedukcija). Zasniva se na generalizaciji da pojedini članovi jedne vrste, predmeta ili pojava imaju opća svojstva,… Nastavi čitati →
induktivitet (lat. preko njem.) ili induktivnost, svojstvo el. vodiča da se suprotstavlja promjeni jakosti izmjenične struje stvaranjem protunapona indukcije. Razmjeran je brzini promjene jakosti el. struje u naponu, tj. L = U (dI/dt). SI-jedinica i. je henri (oznaka H).
induktivni strujni krug, strujni krug u kojem se ne može zanemariti induktivitet. U tom krugu, zbog napona samoindukcije, nisu moguće nagle promjene struje.
inercija (lat. tromost), općenito nepokretnost, nedjelovanje, pa izvedeno iz toga nepromjenjivost, pasivnost. fiz Svojstvo tvarnih tijela da se opiru promjeni stanja gibanja. Zakon i. otkrio je Galilei (1632), a formulirao Newton (1687) kao prvi zakon ili aksiom klas. mehanike. Svako… Nastavi čitati →
infiltracija (franc.) 1. fiz Prodiranje tekućina ili plinova u porozne materijale; probijanje, uviranje, upijanje. 2. med Prodiranje stranih stanica u zdravo tkivo organizma (gnoja, krvi, limfe i sl.). 3. U voj. terminologiji, ubacivanje dijelova taktičkih jedinica, izvidničkih ili diverzantskih,… Nastavi čitati →
infimum (lat.) mat Oznaka inf X (i. skupa X, ako je X skup realnih brojeva), pojam iz teorije skupova, tj. najveći realni broj a sa svojstvom a < b koje vrijedi za svaki b iz X. Ako inf X pripada… Nastavi čitati →