HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Makarije, moskovski mitropolit (Moskva, oko 1482 – Moskva, 10. I. 1563). Novgorodski arhiepiskop od 1526. do 1542. te mitropolit Moskve i cijele Rusije od 1542. Okrunio cara Ivana IV. Groznog i sudjelovao kao njegov povjerenik u političkim… Nastavi čitati →
Makedonska pravoslavna crkva, samostalna Mak. pravosl. crkva sa sjedištem u Skoplju, na čelu s mitropolitom skopskim i arhiepiskopom ohridskim i cijele Makedonije. Crkva je proglasila autokefalnost 1967, čime se odijelila od jurisdikcija carigradskog patrijarha te zatim Srpske patrijaršije (od… Nastavi čitati →
Maksim Grek (pr. ime Mihail Trivolis), rus. pisac i bogoslov grč. podrijetla (Arta, Grčka, o. 1475 – Moskva, 21. I. 1556). Od 1506. monah na Atosu; pozvan 1518. u Moskvu radi unapređenja crkvenog života. Pisao moralno-vjerska i druga… Nastavi čitati →
Maksim Ispovjednik, sv., biz. teolog i crkv. otac (Palestina, o. 580 – Lazika, Kavkaz, 13. VIII. 662). Pred Perzijancima pobjegao 614. iz Jeruzalema u Cizik kraj Carigrada; u službi biz. dvora. Istaknuo se u borbi protiv monofizita.… Nastavi čitati →
Malahija (hebr. Maleaki; lat. Malachias), naziv za autora i jednu od 12 proročkih knjiga u Bibliji. Nastala je o. ←500. Sadrži opomene i naviješta sudnji dan. Prorok se navodi kao posljednji “mali” prorok.
Malebranche, Nicolas de, franc. kat. filozof i teolog (Pariz, 6. VIII. 1638 – Pariz, 13. X. 1715). Redovnik oratorijanac od 1660, zaređen za svećenika 1664, jedan od gl. predstavnika okazionalizma. Protivnik jansenizma. Pokušao razriješiti kartezijanski… Nastavi čitati →
malikiti ili malekiti, u islamu, sljedbenici sunitske prav. škole (medheba) koja nosi ime po Maliku ibn Enesu (Anas) iz VIII. st. Naglašava tumačenje objave na temelju običajnog zakona. Osobito je raširen na tzv. islam. zapadu.
Malleus maleficarum (lat. malj za vještice), teol. djelo dominikanca Henrika Institorisa i Jakoba Sprengera, s uvodnom bulom Inocenta VIII. Djelo u kojem se iznosi čitav sustav o vješticama i čarobnjaštvu, mješavina je teol.-prav. postavki te praznovjerja, a imalo je pogubnu… Nastavi čitati →
Malteški red, kat. red, odvjetak ivanovaca. Najprije red vitezova s Roda, od 1530, kada u posjed dobivaju Maltu, nazivaju se M. r. Veliki majstor reda J. P. de La Valette osnovao je 1566. grad Vallettu. Danas djeluje karitativno, prema… Nastavi čitati →
Mamiani della Rovere, Terenzio, talijanski filozof i političar (Pesaro, 19. IX. 1799 – Rim, 21. V. 1885). Profesor književnosti i filozofije u Torinu; zbog sudjelovanja u revolucionarnom pokretu (1831) pobjegao u Pariz. Vratio se u… Nastavi čitati →
mana (polinezijski: sila, moć), nadnaravna, bezgranično jaka magična sila i moć koju po predodžbama prastanovnika Oceanije mogu imati pojedini ljudi (os. poglavice i čarobnjaci), pa i životinje i stvari. M. se nasljeđuje, ali i stječe (željom za stjecanjem mane ubijenog… Nastavi čitati →
Manase, kralj države Juda. Vladao od ←696. do ←642. Vazal Asirije; u doba njegove vladavine jačao je asirsko-babilonski utjecaj u kult. i vjerskom životu. U Bibliji opisan kao protivnik jahvističkoga monoteističnoga kulta.
Manaše (hebr. měnaššeh), nekoliko likova u starozavjetnoj Bibliji, od kojih su najznačajniji: 1. Sin Josipa i Egipćanke Asnat, brat Efraimov. Josipov otac, patrijarh Jakov, ga je posinio i tako izjednačio sa svojim sinovima. Postao je rodozačetnik istoimenog izr.… Nastavi čitati →
mandala (sanskrt. kružnica), u hinduizmu i budizmu, simbolički prikaz svemira koji predstavlja bezvremensko jedinstvo svih suprotnosti i svih bića. Predstavlja se kao crtež, skulptura ili graditeljska cjelina. Mistični kružni dijagram sadrži niz koncentričnih krugova s likovima koji se postupno udaljuju… Nastavi čitati →
mandeizam (iz aramejskoga), gnostički nauk zasnovan na radikalnom dualizmu i nekim žid.-kršć. elementima, sličan nešto mlađem maniheizmu. Nastao u III. st. u Iranu i zatim se proširio po Bliskom istoku. Danas ima nekoliko tisuća sljedbenika (mandejci) u Iranu i Iraku.… Nastavi čitati →
Mandić, Leopold (Bogdan), sv., hrvatski svećenik (Herceg Novi, Crna Gora, 12. V. 1866 – Padova, 30. VII. 1942). Franjevac kapucin. Duboko predan vjeri, radio na zbližavanju Crkava zagovarajući ekumenizam. Jedno vrijeme gvardijan u Zadru, na… Nastavi čitati →
Mandžušri ili Mañjuúrî (sanskrt: plemenita ili blaga sjaja), u mahajanskom budizmu, jedan od osam velikih bodhisattva. Gospodar mudrosti, zaštitnik učenih ljudi i znanosti. Tibetanci učene redovnike drže njegovom inkarnacijom. U ikonografiji prikazivan s knjigom koja sadrži spis Prajnaparamita.
Manegold von Lautenbach, njem. crkv. pisac (?, 1060 – Marbach, poslije 1103). Augustinac, od 1094. prior samostana Marbach. U poznatom sporu oko investiture napisao spis Pismo Gebehardu. Prvi u sr. vijeku iznosi tvrdnju da vlast kralja proizlazi iz… Nastavi čitati →
Mani (lat. Manes i Manichaeus), osnivač maniheizma (Mardinu, Babilonija, 14. IV. 216 – Gundeshapur, 26. II. 277). Iz ugledne perz. obitelji, u mladosti upoznao zoroastričke, budističke i kršćan. tekstove. S 24 g. počeo propovijedati po sjeverozap.… Nastavi čitati →
mani (lat. Manes, Dii manes dobri duhovi, dobri bogovi), u rim. religiji, naziv za duše umrlih predaka. Štovanje duhova povezalo se sa štovanjem predaka. Javne svečanosti održavale su se sred. veljače, kada im se prinosilo žrtve, kitilo grobove cvijećem i… Nastavi čitati →
