HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA

ordinacija

ordinacija (lat.) 1. U Kat. crkvi i ist. crkvama, svećeničko ređenje; jedan od sakramenata. U evangeličkim crkvama, liturgijski obred uvođenja u pastorsku službu. Nema sakramentalnog značaja, a podjeljuje se ređeniku u svečanoj liturgiji molitvama i polaganjem ruku. 2. Radna prostorija,… Nastavi čitati

ordinarij

ordinarij (lat.), u Kat. crkvi, službenik koji po zvanju i položaju obnaša redovitu crkv. vlast na određenom teritoriju. Može biti mjesni, kao papa za čitavu Crkvu, dijecezanski biskup za biskupiju, opat, vikar za svoje područje itd., i osobni, kao viši… Nastavi čitati

ordinarijat

ordinarijat (lat.), u Kat. crkvi, ured ordinarija, tj. onoga koji obnaša višu redovitu jurisdikciju. Naziv se proteže ne samo na biskupa, nego i na druge osobe i ustanove koje sudjeluju u upravi biskupijom, kao što su vikar, kancelar, bilježnik, ekonom itd.

oreade

oreade (grč. Oreiádes), u grč. mitologiji, gorske nimfe, slične drijadama i najadama; rodila ih je Geja istodobno s planinama. Bile su vesele ćudi, vrijeme su provodile u plesu i pjesmi. Priključivale su se Apolonu i Artemidi u vrijeme lova.… Nastavi čitati

Orest

Orest (grč. Oréstēs), u grč. mitologiji, mikenski kralj, sin kralja Agamemnona i Klitemnestre, brat Elektre i Ifigenije. Nakon povratka iz Trojanskoga rata, Agamemnona uz Klitemnestrinu pomoć ubije bratić Egist, a nasljednika Oresta od smrti spasi sestra Elektra poslavši ga… Nastavi čitati

Orestano, Francesco

Orestano, Francesco, tal. filozof (Palermo, 14. IV. 1873 – Rim, 20. VIII. 1945). Prof. u Rimu i Palermu. Istaknuti predstavnik tal. novokantizma. Promovirao tzv. filozofiju superrealizma, u kojoj spaja novokantovsku teoriju vrijednosti i voluntarističku etiku.… Nastavi čitati

Orfej

Orfej (grč. Orpheús), najveći glazbenik i pjevač u grč. mitologiji. Sin Eagra ili Apolona i muze Kaliope. Dok je sudjelovao u pohodu Argonauta, nadglasao je sirene u pjesmi i tako spasio svoje suputnike. Oženio se lijepom Euridikom, a kada… Nastavi čitati

orfizam

orfizam 1. Religiozni smjer u ant. Grčkoj koji se povezivao s mitom o Orfeju. Čovjek je rođen iz pepela titana, koje je Zeus spalio gromom. Ljudska je duša zbog pragrijeha titana zatvorena u tijelu kao zatvoru, iz koje se oslobađa… Nastavi čitati

organ

organ (grč.) 1. biol Dio biljnog, životinjskog ili ljudskog tijela s određenom funkcijom. Građen od različitih tkiva. Više o. može zajednički obavljati određene funkcije čineći org. sustav. U čovjeka i viših životinja razlikuje se nekoliko sustava organa: za pokretanje, za… Nastavi čitati

organizam

organizam (grč.) 1. Živo biće (biljka, životinja, čovjek) koje se odlikuje izmjenom tvari, rastom, razmnažanjem, sposobnošću reagiranja na podražaje, prilagodljivošću životnim uvjetima. 2. filoz Savršeno strukturiran i cjelovit sklop. Javlja se u tezama G. Bruna, G. W. Leibniza i A.… Nastavi čitati

organon

organon (grč. oruđe, sprava), u filozofiji, logika kao sredstvo (oruđe) za valjano mišljenje. Također, naziv za Aristotelove logičke spise, koji su “oruđe filozofije”. Aristotelov Organon obuhvaća ove spise: Kategorije, O sudu i rečenici, Analitika prva i druga,… Nastavi čitati

orgije

orgije (grč.), u ant. Grčkoj, tajne misterijske svečanosti i obredi posvećeni nekim bogovima (Demetri, Kibeli i os. Dionizu). U njima su sudjelovali samo slobodni ljudi, a os. su se u njima isticale žene (menade, bakantice) razuzdanim plesom i pjevanjem. Orgijastički… Nastavi čitati

Origen

Origen (grč. Ôrigénēs), ranokršć. teolog i filozof (Aleksandrija, o. 185 – Tir, o. 254). Ravnatelj aleksandrijske katehetske škole (203); zaređen za svećenika (230); protjeran iz Aleksandrije, otvorio 232. vlastitu školu u Cezareji Palestinskoj. Umro od posljedica mučenja za progona… Nastavi čitati

Orion

Orion (grč. Ôríôn), u grč. mitologiji, gorostasni lovac, sin Posejdona i Eurijale. Najprije se oženio Sidom, koju je zbog hvalisanja ubila božica Hera. Potom se zaljubio u Meropu, kćer kralja Enopiona na Hiju, gdje je istrijebio svu divljač. Budući… Nastavi čitati

Ork

Ork (lat. Orcus), u rim. mitologiji, demon smrti etrurskog podrijetla koji preuzima duše u podzemlju. Najčešće se pojavljuje kao sinonim grč. bogu Plutonu, odn. Hadu, ili kao simbol podzemnog carstva.

Ors y Rovira, Eugenio d’

Ors y Rovira, Eugenio d’ (pseud. Xénius), katalonski filozof i lik. kritičar (Barcelona, 28. IX. 1882 – Vilanova i la Geltrú, 23. IX. 1954). Do 1920. gorljiv pristaša katalonskog pokreta, od 1923. boravi u Madridu, poslije… Nastavi čitati

Ortega y Gasset, José

Ortega y Gasset, José, španjolski filozof (Madrid, 9. V. 1883 – Madrid, 18. X. 1955). Doktorirao filozofiju u Madridu, gdje je od 1910. bio profesor. Godine 1923. osnovao književno-kulturni časopis Revista de Occidente. U… Nastavi čitati

ortodoksija

ortodoksija (grč.), općenito, pravovjerje, pravovjernost; prihvaćanje, zastupanje nekog teorijskog učenja ili idejnog stava koje se drži jedino ispravnim. U religiji, služb. učenje neke religije. U tom smislu govori se o ortodoksnom židovstvu, islamu, budizmu itd. U kršćanstvu, pravilno shvaćanje vjerskih… Nastavi čitati

Osiander, Andreas

Osiander, Andreas (pr. ime Andreas Hosemann), njem. reformator i humanist (Gunzenhausen, 19. XII. 1498 – Königsberg, danas Kaliningrad, 17. X. 1552). Zaslužan za uvođenje protestantizma u Nürnbergu; sudjelovao na vjerskim razgovorima u Marburgu (1529); s… Nastavi čitati

osjećaj

osjećaj, oznaka za čuvstveni doživljaj i odnos čovjeka prema predmetima i pojavama stvarnosti. Mogu se podijeliti u različite skupine. Tako postoji osjetilni osjećaj (osjet opipa, gladi i sl.) ili općeniti o., osjećajni tonovi (ugoda, neugoda); zatim emotivni šok ili… Nastavi čitati