HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Paladije (grč. Palládios), starokršć. pisac, biograf (?, o. 364 – ?, prije 431). Pustinjak u Egiptu i Palestini, potom biskup u Bitiniji i Galaciji. Napisao životopis prijatelja sv. Ivana Zlatoustoga, sastavljen u dijaloškom obliku, zatim prikazao pustinjački život u… Nastavi čitati →
Palágyi, Menyhért, mađ. filozof (Paks, 26. XII. 1859 – Darmstadt, 14. VI. 1924). Predavao filozofiju u Mađarskoj i Njemačkoj. Zastupao monističku spoznajnu teoriju, protivnik dualističkih sustava. Osnovna filoz. disciplina je logika, koja istraživanjem spoznajne djelatnosti… Nastavi čitati →
Palamed (grč. Palamédēs), u grč. mitologiji, sin eubejskoga kralja Nauplija i Klimene. Sudionik Trojanskog rata, pjesnik i izumitelj. U pripremi za Trojanski rat raskrinkao Odiseja koji se pravio ludim da izbjegne sudjelovanje u ratu. Odisej ga je krivo optužio… Nastavi čitati →
Pales (lat.), starorim. božanstvo, isprva bog kod Etruraca, potom rim. božica (ili božice, ili božanski par), zaštitnica stada i pastira. Blagdan u čast Palesa (Parilia ili Palilia) slavio se 21. IV. Bile su to grad. i seljačke svečanosti u… Nastavi čitati →
Paley, William, engl. teolog i filozof (Peterborough, VII. 1743 – Lincoln, 25. V. 1805). Svećenik i prof. u Cambridgeu; najutjecajniji teolog Anglikanske crkve. Poznata je njegova racionalna argumentacija, ontološki dokaz Božje opstojnosti. Po njemu je svrha… Nastavi čitati →
palingeneza (grč. preko lat.) 1. Ponovno nastajanje nečega što je već bilo i prošlo. Pojavljuje se u više oblika: Heraklit i stoici govore o cikličnom obnavljanju svijeta kroz ratove, Pitagorejci, Platon i novoplatonizam o seljenju duše nakon smrti u druga… Nastavi čitati →
Pallavicino, Pietro Sforza, talijanski književnik i crkveni povjesničar (Rim, 28. XI. 1607 – Rim, 4. VI. 1667). Isusovac, od 1659. kardinal. Objavljivao razna književna, filozofska, teološka i povijesna djela. Djelom Povijest koncila u Tridentu (1656/57)… Nastavi čitati →
pamćenje, proces zadržavanja i korištenja novih sadržaja. Uključuje pretvaranje osjetilnih ulaznih informacija u neku formu (kodiranje), pohranjivanje i zadržavanje informacija te pronalaženje ili prisjećanje pohranjenih sadržaja. Razlikuje se eksplicitno ili namjerno, svjesno p. pohranjenih informacija kojima se može koristiti,… Nastavi čitati →
Pan (grč. Pán), u grč. mitologiji, sin nimfe Driope i boga Hermesa, ili Penelope, ili nimfe Enide i Zeusa. Bog šuma, lovaca i pastira, poslije čitave prirode. Rodio se s kozjim nogama, rogat i bradat, zato ga se i… Nastavi čitati →
panagija (grč. panagía presveta), u pravoslavlju, počasni naziv za Bogorodicu; također, naziv za malenu ikonu Bogorodice ili Krista, koju arhijerej nosi na prsima (naprsnik).
panbabilonizam, u povijesti religija, učenje po kojem je sumersko-babilonska religija izvor svih drugih religija, os. starozavjetne izraelske. Tezu je iznio F. Delitzsch (1831–1890), ali je uskoro odbačena zbog svoje jednostranosti u polemikama poznatima pod imenom spor Babilon–Biblija.
panchen-lama (tibet. pan-chen bla-ma guru, veliki učenjak), tibetski duhovni poglavar. Drugi po važnosti u vjerskoj i polit. hijerarhiji Tibeta, odmah nakon dalaj-lame. Drži se i utjelovljenjem Buddhe Amitabhe, tj. reinkarnira se kao i dalaj-lama. Taj je naslov prvi dodijelio 5.… Nastavi čitati →
pandit (sanskrt.) 1. Naziv za brahmana koji slovi kao odličan poznavatelj indij. vjerske i kult. tradicije. 2. Počasni naslov koji se stavlja ispred imena učenih ljudi. 3. pren Učen čovjek, velik znalac čega.
Pandora (grč. Pandóra), u grč. mitologiji, žena Prometejeva brata titana Epimeteja. Prva žena, kao bibl. Eva, stvorena od vode i zemlje, te odgovorna za sva zla svijeta. Stvorio ju je Hefest po naredbi Zeusovoj koji je bio ljut na… Nastavi čitati →
panenteizam, religijsko-filoz. učenje prema kojem je sve u Bogu. Svijet se ne može izjednačiti s Bogom koji je iznad svijeta i znatno više ovisi o njemu nego što Bog obuhvaća svijet. Termin potječe od K. M. Krausea (1828), koji… Nastavi čitati →
Panetije iz Rod(os)a (grč. Panaítios), grč. filozof (Lind, Rod(os), o. ←180 – ?, o. ←110). Učenik Krateta iz Mala i Diogena iz Seleukije. Isprva poučavao u Rimu, poslije dolazi u Atenu gdje je naslijedio Ahtipatra iz Tarsa. Najvažniji predstavnik… Nastavi čitati →
panihida (grč.), u pravoslavlju, liturgija na spomen mrtvih i za pokoj duša pokojnika koja traje čitavu noć; noćno opijelo. Naziva se i svenoćnica.
panika (prema grč. panikós Panov, po grč. bogu Panu, koji je u mitovima opisivan kao izazivač straha svojim izgledom i iznenadnim pojavljivanjem) psih Užasan iznenadni strah, praćen dišnim poteškoćama, lupanjem srca i drhtanjem. Nastaje zbog stvarne ili zamišljene opasnosti i… Nastavi čitati →
pankalizam (grč. preko engl.), filoz. učenje koje osnovnom kategorijom sveukupne stvarnosti drži ljepotu, koja se nalazi u svemu postojećem. Termin je prvi upotrijebio amer. filozof J. M. Baldwin (1861–1934) za svoj spekulativni sustav, koji polazi od ideje lijepoga.
panlogizam (grč. preko njem.), filoz. učenje o umnosti cjelokupne zbilje, prema tome i o njezinoj apsolutnoj spoznatljivosti. Pojam uveo B. Erdmann da bi označio Hegelovu filozofiju prema kojoj je um bit ili ideja svega što postoji. Svako je biće samo… Nastavi čitati →
