HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA

Pannonhalma

Pannonhalma (srednjovj. lat. Sacer mons Pannoniae), benediktinska opatija nedaleko od Győrszentmártona u sjeverozap. Mađarskoj. Utemeljena u vrijeme kralja Stjepana 1001, postaje istaknuto vjersko-kult. središte iz kojega se provodila kristijanizacija Ugarske. Ukinuta 1786, ponovno obnovljena 1802. Njezin je opat od 1770.… Nastavi čitati

Pannwitz, Rudolf

Pannwitz, Rudolf, njemački pisac i filozof (Crossen, danas Krosno Odrzańskie, Poljska, 27. V. 1881 – Astano, Ticino, Švicarska, 23. III. 1969). Studirao filozofiju, klasičnu filologiju, germanistiku i sanskrt. S Ottom zur Lindeom osnovao književno društvo… Nastavi čitati

panpsihizam

panpsihizam (grč.), filoz. učenje po kojem sve što postoji ima duhovni život. O oduhovljenoj stvarnosti govori i F. Petrić u četvrtom dijelu (Pampsychia) svoje filozofije. P. je prisutan već u Platonovu učenju o “svjetskoj duši”, u novoplatonizmu, u renesansi, u… Nastavi čitati

panseksualizam

panseksualizam (grč.; lat.), smjer u psihoanalizi prema kojem je cjelokupno ljudsko ponašanje uvjetovano spolnim motivima. Pojam se upotrebljavao ugl. u polemici uperenoj protiv ranih teorija S. Freuda o prevlasti seksualnih motiva i pobuda u svim područjima života, o čemu su… Nastavi čitati

panspermija

panspermija (grč.), ant. kozmološko učenje o općoj prisutnosti životnog sjemena u svemiru iz kojega onda nastaje život gdje god postoje pogodni uvjeti. Zajedničkim sjemenom života objašnjavala se tada nasljednost, sličnosti i prenošenja nasljednih svojstava. Učenje je ponovno oživjelo u XIX.… Nastavi čitati

panteizam

panteizam (grč.), u filozofiji, učenje prema kojem se izjednačuje svijet i Bog kao jedna stvarnost ili supstancija. Pojam je prvi upotrijebio J. Toland (1705) za oznaku svojega deističkog prosvjetiteljskog shvaćanja. Primjenjuje se potom na različite teorije i sustave, kao što… Nastavi čitati

panteon

panteon (grč.) 1. Naziv za skup božanstava u jednom politeističkom sustavu; u grč. i rim. religiji, os. od helenističkog razdoblja, svi bogovi zajedno ili sažetak božanstva. 2. Svetište ili hram posvećen Sveboštvu, npr. u Iliju (Troji), Pergamu, Antiohiji, Aleksandriji, Rimu… Nastavi čitati

Pantokrator

Pantokrator (grč. Pantokrátor) 1. U helenizmu, epitet nekih grč. božanstava. 2. U patrističkoj literaturi, epitet Krista kao vladara svijeta. 3. U kršć. ikonografiji, Krist prikazan kako sjedi na prijestolju kao vladar svijeta, desnom rukom blagoslivlja, a u lijevoj drži… Nastavi čitati

panvitalizam

panvitalizam (lat.), filoz. učenje po kojem se svekolika zbilja temelji na životu, a život je i sam bitak svijeta. Zastupao ga je R. Francé (Bios, 1921), a u svojevrsnom obliku i H. Bergson. Panvitalizmu je sličan panbiotizam (P. Carus),… Nastavi čitati

papa

papa (grč. preko srednjovj. lat.), rim. biskup, vrhovni poglavar Kat. crkve. U ranom kršćanstvu naziv (hipokoristik) za sve biskupe, od IV. st. samo za rim. biskupe, čiji je primat ojačao os. u sljedeća dva stoljeća. Nakon crkv. raskola (XI. st.)… Nastavi čitati

Paracelsus

Paracelsus (kršten kao Theophrastus Bombastus von Hohenheim), švicarski liječnik, kemičar i filozof (Einsiedeln, vjerojatno 1493 – Salzburg, 24. IX. 1541). Djelovao kao liječnik u Strasbourgu i Baselu. Uglavnom putovao po europskim zemljama (bio i u našim krajevima).… Nastavi čitati

paradoks

paradoks (grč.) 1. Iskaz koji se uobičajenom mišljenju čini kao proturječje ili kao nešto apsurdno. Često se izjednačuje s antinomijom; paradoksalan, protivan ustaljenom mišljenju, naoko besmislen; osebujan, originalan. 2. U logici, paradoksalne su one tvrdnje koje, premda izvedene… Nastavi čitati

paralelizam

paralelizam (iz grč.) 1. U filoz Shvaćanje prema kojem postoji sukladnost i međusobna uvjetovanost dvaju različitih vrsta bitka (npr. duša i tijelo), pojmova (ideja i stvar) itd. Zasniva se ponajprije na dualističkoj koncepciji bitka. Tako postoji psihofizički p. prema kojem… Nastavi čitati

paralipomena

paralipomena (grč.) 1. Dodaci, nadopune nekom djelu. 2. Tekstovi koji su prije bili ispušteni. 3. Naziv za starozavjetne bibl. knjige (Liber paralipomenon) Ljetopisi (I–II) ili Dnevnici, koja sadrži rodoslovlja i povijest Izraelaca, a koja je već u… Nastavi čitati

paralogizam

paralogizam (grč.), nenamjeran, nesvjestan pogrešni zaključak, za razliku od namjerne pogreške (u sofizmu). Kantovi transcendentalni paralogizmi označavaju dijalektičke zaključke kojima se želi dokazati supstancijalnost, jednostavnost i vječnost duše.

paranoja

paranoja (grč.), psih. poremećaj čiji su gl. simptomi bolesne ideje proganjanja, sumnjičenja ili ljubomore. Paranoik ne gubi intelektualne funkcije ni logički poredak misli, stoga njegova radna sposobnost može ostati sačuvana kroz dulje razdoblje. Ponaša se normalno sve dok neki podražaj… Nastavi čitati

parapsihologija

parapsihologija (grčki: pará uz, kod, psyche duh; duša, logos riječ; znanost), istraživanje parapsiholoških pojava, to jest opažanja i djelovanja ljudi s paranormalnim psihičkim sposobnostima, koja se ne mogu protumačiti poznatim psihološkim i fizikalnim zakonima. Postoje dvije skupine takvih pojava:… Nastavi čitati

parastos

parastos (grč.), u Pravoslavnoj crkvi, liturgija za pokoj duša, na spomen mrtvih; opijelo.

Paris

Paris (grč. Páris; nazivan i Aleksandar, grč. Aléksandros), u grč. mitologiji, sin trojanskoga kralja Prijama i Hekube. Zbog Hekubina sna i proročanstva da će prouzročiti propast Troje, ostavljen je nakon porođaja na gori Idi. Pastir koji ga je… Nastavi čitati

parke

parke (lat. Parcae), u rim. mitologiji, božice sudbine, suđenice. Isprva je štovana samo jedna p. kao božica poroda. Poslije su Rimljani pod grč. utjecajem (tri moire) preuzeli tri p. kao božice sudbine, i dali im nova imena: Nona raspreda… Nastavi čitati