HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA

Posejdonije iz Apameje

Posejdonije iz Apameje (grč. Poseidónios), grč. filozof (Apameja, Sirija, o. ←135 – Rim, o. ←51). Panetijev učenik i s njim najznačajniji predstavnik tzv. srednje stoe. Na Rodu osnovao vlastitu školu koju su među ostalim pohađali Ciceron i Pompej.… Nastavi čitati

Posilović, Juraj

Posilović, Juraj, hrvatski svećenik (Ivanić-Grad, 24. IV. 1834 – Zagreb, 26. IV. 1914). Studirao u Beču, od 1874. profesor i prvi dekan Teološkoga fakulteta u Zagrebu; od 1876. biskup senjsko-modruški, a od 1894. zagrebački nadbiskup.… Nastavi čitati

poslanica

poslanica 1. → epistola. 2. Služb. poruka koju vladar, predsjednik itd. upućuje narodu ili zakonodavnom tijelu. 3. Poruka crkv. poglavara upućena svećenstvu i vjernicima (npr. p. pape Ivana XXIII. Pacem in terris).

poslijediplomski studij

poslijediplomski studij, visokoškol. studij, nastavak studija nakon postizanja diplome na nekom fakultetu ili višoj školi. Najčešće traje dvije godine, a svrhu mu je uvođenje u znanstv. rad, specijalizacija u nekom određenom području i postizanje stupnja magisterija. Nekoć se nazivao… Nastavi čitati

Posljednja večera

Posljednja večera (lat. Coena Domini), oproštajna večera koju je Isus blagovao sa svojim apostolima uoči muke u Jeruzalemu. Isus je tada ustanovio euharistiju, koju kršćani slave u sv. misi.

posljednji sud

posljednji sud, u svim velikim religijama, vjerovanje da će na kraju povijesti svijeta i vremena Bog presuditi o konačnoj sudbini svakog čovjeka; također, sudnji dan, strašni sud. Ideja o posljednjem sudu javlja se još u staroegip. vjerovanjima kao sud… Nastavi čitati

post

post, potpuno ili djelomično suzdržavanje od hrane i pića, najčešće iz religioznih pobuda i uobičajeno u različitim religijama. Može biti obredni, pokajnički (pokornički) i asketski, te skupni i pojedinačni. Obredni p. vezan je uz određene blagdane i obrede, a… Nastavi čitati

postila

postila (od lat. post illa verba textus poslije onih riječi teksta), u Kat. crkvi, zbirka propovijedi na temelju tekstova misnih čitanja iz poslanica i evanjđelja za sve nedjelje i blagdane u godini. U Hrvata je najpoznatija p. A. Vramca.

postmodernost (postmoderna)

postmodernost (postmoderna), naziv u širem smislu za označavanje epohe druge polovine XX. stoljeća, a u užem smislu označava neke aspekte mišljenja i stvaralaštva istoga razdoblja. Odnosi se načelno na kritiku apsolutnih istina, identiteta i glavnih vrednota ustanovljenih u… Nastavi čitati

postulat

postulat (lat. postulatum zahtjev) 1. filoz Načelo koje se bez dokazivanja uzima kao istinito, iz kojeg se potom, premda nije dokazano niti se može dokazati, logički dokazuje istinitost drugih stavova. Često se izjednačuje s aksiomom ili s hipotezom. Kant razlikuje… Nastavi čitati

potop

potop, sveopća poplava opisana u mitovima nekih religija. Dijelom se spominje u grčkim i hinduističkim mitovima, no najtipičnija je za mezopotamske religije (Ep o Gilgamešu), i donosi ga Biblija. Bez obzira na vezu sa stvarnim poplavama kakvih… Nastavi čitati

potvrda

potvrda (grč.), u Kat. crkvi, jedan od sedam sakramenata, kojim se obnavlja milost krštenja i posreduju (potvrđuju) darovi Duha Svetoga; krizma. Podjeljuje ju obično biskup (ili delegirani svećenik) odraslijoj djeci koja su primila vjersku poduku, a sastoji se od mazanja… Nastavi čitati

povijest religija

povijest religija, istraživanje religija kao pov. pojava, dostupnih pov. znanstv. metodama. Jedna od gl. religijskih grana. Proučava nastanak i razvitak pojedinih religija ili njihovih sastavnica dijakronijski, za razliku od religijske fenomenologije, koja istražuje religijske pojave sinoptički, te religijske filozofije… Nastavi čitati

pozitivizam

pozitivizam (njem.), općenito, empiričko shvaćanje po kojem sadržaj ljudske spoznaje može biti samo ono što se iskustveno doživi. Kao filozofski smjer nastao u Francuskoj u prvoj polovini XIX. stoljeća. Uveo ga je → Saint-Simon, a prihvatio i razvio… Nastavi čitati

pragmatizam

pragmatizam (engl. prema grč.), smjer u filozofiji prema kojem su praktično djelovanje i praktična korist odlučujući kriterij za prosuđivanje smislenosti i istinitosti teorije po kojoj um spoznaje radi djelovanja, a ne radi znanja. Nastao potkraj XIX. st. u SAD-u, a… Nastavi čitati

prakrti

prakrti (sanskrt.), u brahmanističkom sustavu samkhya, nepromjenjiva i neodređena, ali djelatna pratvar, podloga svemu materijalnom svijetu u svoj njegovoj raznolikosti. Razlikuje se od jednako neočitovane ali svjesne duše ili osobe (puruša). Obilježuju je tri osobine: spoznaja, djelovanje i osobina… Nastavi čitati

praksa

praksa (grč.), rad, djelovanje. U filozofiji, pojam se rabi kao oznaka za čovjekovu djelatnost koja se odnosi na predmetni, osjetilni svijet, za razliku od teorijske djelatnosti koja se odnosi na duhovni svijet, svijet misli i ideja. Izvorno aristotelovsko, takvo primarno… Nastavi čitati

praktikum

praktikum (lat. preko njem.), vrsta škol. ustanove ili nastavnog rada u okviru različitih seminara, laboratorijskih vježbi i sl. Usmjerenost je na praktičnoj primjeni određenih teorijskih znanja i na stjecanju radnih navika u pojedinim strukama i područjima djelovanja. Tako postoje ekon.,… Nastavi čitati

Prantl, Karl von

Prantl, Karl von, njem. filozof (Landsberg na Lechu, 28. I. 1820 – Oberstdorf, 14. IX. 1888). Od 1849. prof. u Münchenu. U vlastitim postavkama blizak Hegelu; komentirao i izdavao Aristotelova djela. Objavio dosad najopširniju povijest… Nastavi čitati

pravo, crkveno → kanonsko pravo

pravo, crkvenokanonsko pravo