HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA

Ribot, Théodule Armand

Ribot, Théodule Armand, franc. psiholog i filozof (Guingamp, 18. XII. 1839 – Pariz, 9. XII. 1916). Smatra se osnivačem psihologije kao samostalne znanstv. discipline u Francuskoj. Osnovu njegove eksperimentalne psihologije čine: 1. eksperiment, 2. samoopažanje,… Nastavi čitati

Ricci, Matteo

Ricci, Matteo (kin. Li Ma-t’ou), kat. misionar, sinolog (Macerata, 6. X. 1552 – Peking, 11. V. 1610). Isusovac, isprva djelovao u Goji, od 1582. kao misionar u juž. Kini. Od 1597. upravitelj je isusovačkih misija u… Nastavi čitati

Ricci, Scipione

Ricci, Scipione, tal. crkv. reformator (Firenca, 1741 – Firenca, 1810). Pristaša franc. kat. pokreta jansenizma i galikanizma. Kao biskup Pistoje sazvao 1786. dijecezansku sinodu u kojoj je pokušao provesti u svojoj biskupiji novosti u skladu s liberalnoreformnim nastojanjima toskanskog… Nastavi čitati

Rickert, Heinrich

Rickert, Heinrich, njem. filozof (Danzig, danas Gdańsk, Poljska, 25. V. 1863 – Heidelberg, 30. VII. 1936). Prof. u Freiburgu i Heidelbergu. Zajedno s W. Windelbandom osnovao tzv. badensku ili jugozap. njem. školu novokantovstva. Pravo područje… Nastavi čitati

Ricœur, Paul

Ricœur, Paul, francuski filozof, teolog i književni kritičar (Valence, 27. II. 1913 – Chatenay-Malabry, Haut-de-Seine, 20. V. 2005). Nastavio tradiciju egzistencijalizma i fenomenologije (G. Marcel, E. Husserl, M. Heidegger, K. Jaspers). U djelu Filozofija volje… Nastavi čitati

Riehl, Alois

Riehl, Alois, austrijski filozof (Bolzano, 27. IV. 1844 – Neubabelsberg, kraj Potsdama, 21. XI. 1924). Profesor u Grazu, Freiburgu, Kielu, Halleu, Berlinu. Kao novokantovac razvijao svoju filozofiju u smislu specifičnoga realizma, između kriticizma i pozitivizma.… Nastavi čitati

Rikard iz Sv. Victora

Rikard iz Sv. Victora, škot. filozof i teolog (Škotska, o. 1110 – Pariz, 10. III. 1173). Učenik i sljedbenik Huga od St. Victora. Kao mistik razvio iscrpan sustav mističkog uzdizanja duha osnivajući ga na Bibliji. Nužnost… Nastavi čitati

rimska religija

rimska religija, sustav vjerovanja, vjerskih obreda i ustanova u rim. državi od o. ←VIII. st. do prijelaza iz IV. u V. st. Na njezin razvoj dosta su utjecali Etruščani, a ponajviše Grci; u kasnijem carskom razdoblju sve su veći… Nastavi čitati

Rintelen, Fritz-Joachim

Rintelen, Fritz-Joachim, njem. filozof (Stettin, danas Szczecin, Poljska, 16. V. 1898 – Mainz, 23. II. 1979). Prof. u Bonnu, Münchenu i Mainzu. Jedan od najznačajnijih modernih predstavnika neotomističke filozofije. Osnivač vrijednosnog realizma, nezavisnog od psih.… Nastavi čitati

RIP → requiescat in pace

RIPrequiescat in pace

rita

rita (sanskrt. rtu ustaljeni red, istina), u hinduizmu, temeljna zakonitost i uravnoteženost u svemiru; prvi apstraktni pojam svemirske zakonitosti u indij. vedama. Kao vrhovno načelo i skrovita istina o najdubljim odnosima među stvarima ne može se dosegnuti svakodnevnim iskustvom. Mogu… Nastavi čitati

Ritig (Rittig), Svetozar

Ritig (Rittig), Svetozar, hrvatski crkveni povjesničar (Brod na Savi, 6. IV. 1873 – Zagreb, 21. VII. 1961). Profesor crkvene povijesti u Đakovu (1902–11), župnik Sv. Marka u Zagrebu (1917–41). Od 1918. član Narodnoga vijeća u… Nastavi čitati

Ritschl, Albrecht

Ritschl, Albrecht, njemački evangelički teolog (Berlin, 25. III. 1822 – Göttingen, 20. III. 1889). Profesor u Bonnu (1852) i Göttingenu (1864). Pod utjecajem tübinške škole, Hegela i Kanta u teološkim se djelima udaljuje od metafizike… Nastavi čitati

Ritter, Joachim

Ritter, Joachim, njemački filozof (Geesthacht, kraj Hamburga, 3. IV. 1903 – Münster, 3. VIII. 1974). Profesor u Kielu i Münsteru. Primarno ga je zanimao odnos metafizike, etike i politike, od Aristotela do Hegela. Osobito proučavao… Nastavi čitati

Ritter, Karl Bernhard

Ritter, Karl Bernhard, evangelički teolog (Lichtenau, 17. III. 1890 – Königstein, 15. VIII. 1968). Župnik u Berlinu (1919), studentski kapelan u Marburgu (1925–1945). Vodeći predstavnik evangeličkoga liturgijskog pokreta i suosnivač evangeličke Mihaelove bratovštine.

ritual

ritual (srednjovjekovni lat.) 1. U kršćanstvu, obrednik, zbirka propisanih obrazaca, uputa i molitava za obrede izvan mise (dijeljenje sakramenata, sprovod, procesije, egzorcizam, blagoslovine i dr.). U sr. vijeku, os. u XI. i XII. st., u samostanima su nastajali posebni rituali… Nastavi čitati

ritualno umorstvo

ritualno umorstvo, u nekim religijama, obred prinošenja ljudskih žrtava božanstvu, demonima, diviniziranim prir. silama (zemlji, suncu, kiši, vatri) ili idolima. Prisutno u staroj Feniciji, Indiji, Perziji, Rimu, Grčkoj, Egiptu, Meksiku i dr. Kultne obrede vodili su vračevi, svećenici, a… Nastavi čitati

rog obilja → cornu copiae

rog obilja cornu copiae

Rogerije

Rogerije, splitski nadbiskup (Turris Cepia u Beneventu, o. 1170 – Split, 14. IV. 1266). Isprva djelovao na papinskom dvoru, zatim u pratnji kardinala Ivana Toledanskoga, legata u Ugarskoj, gdje ga je zatekla provala Tatara (1241/42), koji su… Nastavi čitati

Rokycana, Jan (Jan z Rokycan)

Rokycana, Jan (Jan z Rokycan), češki reformator (Rokycany, oko 1396 – Prag, 21. II. 1471). Husitski svećenik, teolog i propovjednik umjerenoga smjera, protivnik radikalnih taborićana. Rektor Praškoga sveučilišta 1435; iste godine na crkvenom saboru izabran za praškoga… Nastavi čitati