HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Dirka (grčki: Dírkē ptica; latinski Dirce), žena tebanskoga kralja Lika. Žestoko je mrzila svoju prelijepu sestričnu Antiopu, te ju je zajedno sa svojim mužem bacila u tamnicu kada je ova rodila blizance Amfiona i Zeta. Antiopa je uspjela pobjeći i… Nastavi čitati →
Dis (latinski: Dis), drugo ime rimskog boga podzemnog svijeta Plutona, koji se podudara s grčkim bogom Hadom.
disciplina (latinski) 1. Dio ili grana znanosti, koja ima poseban predmet i posebnu metodologiju, pa se tretira kao zasebna znanost. Tako su npr. paleontologija, embriologija, genetika itd. biološke discipline, tj. posebne znanosti koje su se razvile i izdvojile iz biologije.… Nastavi čitati →
Discordia (latinski: nesloga), rimska božica nesloge i razdora; stalna pratiteljica božice rata Bellone. Izjednačena s grčkom božicom svađe Eridom.
disjunktivni sud, u logici, sud kojim se o subjektu izriču dva (ili više) predikata alternativno, tj. tako da samo jedan od njih vrijedi. Npr.: Bolesnik je umro ili od slabosti srca ili od moždane embolije. Disjunktivni zaključak ima oblik:… Nastavi čitati →
disocijacija (latinski: dissociatio razdvajanje) 1. U kemiji, raspadanje, razdvajanje, razdruživanje, rastavljanje molekula na sastavne dijelove pod utjecajem el. struje, topline i sl. 2. U psihologiji, neprisjećanje, zaboravnost; prekidanje asocijativno vezanih procesa.
distinkcija (latinski: distinctio), razlikovanje, pojmovno odvajanje. U logici može biti: numerička (brojna, ako jednake predmete razlikujemo po broju, koliko ih ima); realna (stvarna); logička (misaona, ako u nekome konkretnom predmetu razlikujemo njegove različite strane); formalna (ako je provedena radi… Nastavi čitati →
divinacija (latinski: divinatio), u antičkih naroda izraz za vještinu ili dar predviđanja, vidovitosti. Razmatranje i odgonetavanje budućnosti. Predstavlja vrstu mistične spoznaje božanske providnosti. Stoici razlikuju umjetnu divinaciju i neposrednu, kada duša dolazi u neposredan dodir s božanskim slutnjama, bez… Nastavi čitati →
Djela apostolska, biblijska knjiga Novoga zavjeta koja opisuje djelovanje Kristovih apostola od njegova uzašašća do Pavlova zatočeništva u Rimu (61–63). Djela apostolska sadržavaju tri glavne teme: postanak i razvoj prve kršćanske zajednice (Crkve) u Jeruzalemu; djelatnost prvih učenika, organizaciju prve… Nastavi čitati →
Dobrila, Juraj, biskup, preporoditelj istarskih Hrvata (Veli Ježenj, kraj Pazina, 16. IV. 1812 – Trst, 13. I. 1882). Porečko-pulski (od 1857) i tršćansko-koparski biskup (od 1875). Prvi Hrvat na obje biskupske stolice i prvak hrvatskog… Nastavi čitati →
dobro 1. Ono za čime se teži kao za izvorom užitka, zadovoljstva i sreće; što unapređuje život pojedinca ili zajednice; što služi zadovoljenju neke potrebe i postizanju određene svrhe; što se smatra vrijednim u ekonomskom, kulturnom ili moralnom pogledu; što… Nastavi čitati →
Dobrovit, benediktinski opat samostana sv. Lucije u Baščanskoj Dragi (oko 1100). Njegovo ime spominje se na Baščanskoj ploči, iz koje je vidljivo da je zajedno s devetoricom svoje braće sudjelovao u izgradnji crkve sv. Lucije.
docent (latinski), samostalni predavač na sveučilištu, po rangu niži od izvanrednog profesora.
docta ignorantia (latinski: učeno neznanje), u skolastici, spoznaja Boga koja nije moguća razumom nego samo milošću; sintagma iz naslova djela Nicolausa Cusanusa (1401–64), označava najviši stupanj učenosti koji spoznaje da se o Bogu ne može ništa saznati.
Dodona (grčki: Dodone), antičko Zeusovo svetište s proročištem u Epiru, u blizini današnje Janjine. Uz delfijsko, Dodona je najpoznatije religiozno i političko središte antičkih vremena, sve do 392. godine, kada je car Teodozije zabranio sve poganske kultove. U XIX. st.… Nastavi čitati →
dogma (grčki dogma: mišljenje, mnijenje, zaključak) 1. U antičko vrijeme, odluka vlasti, zapovijed; učenje koje su pristaše neke filozofske škole prihvaćali kao istinu. 2. Službena, od vjerske vlasti sankcionirana doktrina koju kršćanska Crkva proglašava kao obvezatno vjerovanje. Tijekom stoljeća hereza… Nastavi čitati →
dogmatizam, nekritičko mišljenje koje se oslanja na dogme. Svojstven je religioznim učenjima, metafizičkim sustavima i svim teoretskim naučavanjima koja se zalažu za ono što je reakcionarno i preživjelo, a protiv onoga što je u razvitku.
dojam (češki), prvi utisak; cjelovit, logički, neproanaliziran doživljaj, koji izaziva neposredno opažanje nekoga predmeta, dolazak u neku situaciju, uvid u neku činjenicu i sl. Kod dojma prevladavaju doživljajni elementi čuvstvena karaktera i ti su elementi često podsvjesnog podrijetla, osnovani na… Nastavi čitati →
dokaz, iskustveni ili misaoni podatak koji opravdava prihvaćanje neke prosudbe (mišljenja, teorije); postupak kojim se potkrijepljuje valjanost neke tvrdnje. U tradicionalnoj logici: izlaganje pretpostavki (premisa), iz kojih nužno slijedi određena prosudba. Temelj dokazivanja je odmjeravanje problematične prosudbe s činjenicama,… Nastavi čitati →
doksologija (grčki doksa: slava i logos riječ), liturgijski hvalospjev u kršćanskom bogoslužju. Riječi pohvale ili molitva koja proklamira slavu Trojstvu u sažetim i ustaljenim formulama. Najobičnije su “Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, Slava, čast i hvala u… Nastavi čitati →
