HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
egzaltacija (latinski), uzdizanje, slavljenje, veličanje, oduševljenje; zanos, duhovni polet sličan entuzijazmu, ali kratkotrajan i bez dubljih misli, s naglašenom maštom i čuvstvom. U stanju egzaltacije čovjek može učiniti velike stvari, ali je zanos prolazan.
egzegeza (grčki), tumačenje tekstova, pretežno antičkih ili teoloških autora; biblijska egzegeza, filološko-teološka disciplina, razvila se kod Židova uz tumačenje ranih hebrejskih tekstova (Kabala, Midras, Talmud); u ranom kršćanstvu, primjena alegorijske egzegeze, u kojoj se u tekstovima tražio skriveni,… Nastavi čitati →
egzistencija (latinski), stvarno postojanje; pripadanje svijetu iskustva, održavanje u vremenu i prostoru. Pojam egzistencije suprotstavljen je pojmovima prividnosti i mogućnosti. U tradicionalnoj filozofiji razlikovanje egzistencije od esencije (pojmovnog bića) dovelo je do velikog broja pseudoproblema (postoje li opći pojmovi “prije… Nastavi čitati →
egzistencijalizam (francuski: existentialisme, od latinskoga: exsistentia opstojanje), varijanta filozofije egzistencije u Francuskoj. U središtu svega je egzistencija čovjeka koja prethodi esenciji. Tijekom egzistiranja čovjek izabire egzistentnim nacrtom svoju esenciju i time sam sebe čini onim što jest i postaje slobodan,… Nastavi čitati →
egzistencijalni sud, sud kojim se tvrdi da nešto postoji (pozitivan) ili ne postoji (negativan) u objektivnom svijetu (fizičkoj stvarnosti) ili u doživljavanju (psihičkoj stvarnosti). Subjekt egzistencijalnog suda može biti predmet, proces ili stvarni odnos (stanje stvari). Neki logičari u… Nastavi čitati →
Egzodus ili Knjiga izlaska (grčki), naziv za drugu od pet → Mojsijevih knjiga ili Petoknjižja (Pentateuha) u starozavjetnom dijelu Biblije. U knjizi se opisuje izlazak Izraelaca iz Egipta i putovanje kroz pustinju do brda Sinaja. Započinje nakon… Nastavi čitati →
egzorcizam (latinski od grčkog), istjerivanje “zlog duha” iz opsjednutih u primitivnim zajednicama, vezano uz vjeru u zle duhove; također oslobađanje od kletve. U srednjovjekovnoj Crkvi propisani obredi molitve kojima se istjeruje Sotonu; postupcima egzorcizma bavi se demonologija.
Ehidna (grčki Ekhidna: zmija otrovnica), u grčkoj mitologiji, nakazna kći diva Hrisaora i oceanide Kaliroje. Bila je polužena poluzmija. Sa stoglavim divom Tifonom donijela je u svijet grčkih mitova niz nakaznih potomaka. Njezini su sinovi mnogoglavi pas Kerber, koji… Nastavi čitati →
Ehion (grčki Ekhion: zmija), u grčkoj mitologiji nekoliko ličnosti: 1. Jedan od pet preživjelih nakon borbi Spartanaca. Rođen je, kao i svi Spartanci, od zmajevih zuba koje je zasijao Kadmo. Oženio se Kadmovom kćeri Agavom s kojom je imao… Nastavi čitati →
Eho (grčki Ekho; latinski Echo: jeka), gorska nimfa, pratiteljica božice Artemide, pretvorena u jeku. Svojom govorljivošću zadržala božicu Heru da ne zatekne svojega muža Zeusa u nevjeri. Hera ju je kaznila tako što više nikad nije mogla… Nastavi čitati →
eholalija (grčki ekho: jeka, lalia: govor, brbljanje), bolest neuropata, a posebno histerika, koji ponavljaju kao u jeci rečenice ili riječi koje su pred njima izgovorene ili njima upućene.
Ehrenfels, Christian von (punim imenom i prezimenom Maria Christian Julius Leopold, Freiherr von Ehrenfels), austrijski filozof (Rodaun, kraj Beča, 20. VI. 1859 – Lichtenau im Waldviertel, 8. IX. 1932). Sveučilišni profesor u Pragu. Nastavlja učenje →… Nastavi čitati →
Ehrhard, Albert, crkveni povjesničar, bizantolog i patrolog (Herbitzheim, Elzas, 14. III. 1862 – Bonn, 23. IX. 1940). Profesor u Würzburgu, Beču, Freiburgu im Breisgauu, Strasbourgu i Bonnu. Najviše se bavio raznim aspektima povijesti ranoga kršćanstva.… Nastavi čitati →
Eia (Heia), božica starih Histra, koja se u natpisima iz Istre (Pula, Nezakcij) pojavljuje s atributom Augusta, a na jednom drugom iz Cisse (Novalja na Pagu) poistovjećena je s rimskom božicom Bona Dea. Natpisi se nalaze na zavjetnim žrtvenicima iz I–III. st.
eidetizam (grčki eidos: slika, lik), sposobnost održavanja osjetnih zorova nakon prestanka samog podražaja; eidetske predodžbe, paslike. Eidetizam je češće razvijen kod djece. Kod slušnih osjeta takvo kraće živo zadržavanje primljenih dojmova je češće. Eidetične slike razlikuju se i od… Nastavi čitati →
eidos (grčki: slika, lik), slika, lik, ideja. Taj izraz upotrebljavaju Platon i Aristotel da bi u logici označili pojam vrste za razliku od pojma roda.
Eirene (grčki Eirene: mir), u grčkoj mitologiji, kći Zeusa i Temide; božica mira. Sa sestrama Dikom, božicom pravde, i Eunomijom, božicom zakonitosti, činila je trijumvirat Hora, zaštitnicâ reda u prirodi i društvu. Osim brige za mir, imala je i… Nastavi čitati →
Eisler, Rudolf, austrijski filozof (Beč, 7. I. 1873 – Beč, 13. XII. 1923). Otac → Hannsa i → Ruth Fischer. Studirao filozofiju u Leipzigu, Beču i Pragu. Među utemeljiteljima Sociologijskoga društva u… Nastavi čitati →
Ekfant iz Sirakuze (grčki: Ekphantos), grčki filozof iz IV. st. pr. Kr., pitagorejac. Odbacio → Pitagorino učenje o brojevima. Smatrao da su prvi principi stvari tjelesni atomi, nevidljivi i odijeljeni praznim prostorom. Od → … Nastavi čitati →
