HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
elejska škola, filoz. škola (sredina VI. st. pr. Kr. – sredina V. st. pr. Kr.). Ime dobila po grčkom gradu Eleji u južnoj Italiji. Osnovao ju je Ksenofan iz Kolofona. Glavni predstavnici: Parmenid, Zenon i Meliso. Vidljiv svijet, do… Nastavi čitati →
Elektra (grčki: Eléktra, latinski Electra: blistava), ime dvaju božanskih bića i jedne smrtne žene iz grčkih mitova. 1. Kći titana Oceana i njegove žene Tetije. Udala se za Taumanta, boga prirodnih pojava na moru i imala četiri… Nastavi čitati →
Elektrin kompleks (prema mitskoj Elektri koja je poticala brata da ubije majku, osvetivši tako svojeg oca), libidinozna privrženost ženskog djeteta prema ocu, praćena čuvstvima ljubomore i odbojnosti prema majci. Muški analogon E. k. naziva se → Edipov kompleks.
Eleuterije (grč. eleuthérios osloboditelj), nadimak ant. božanstava: Zeusa kao čuvara slobode, Helija, Dioniza i Erosa. U čast Zeusa osloboditelja, nakon perz. ratova, svake se godine kod Plateje slavila svetkovina slobode. Za vrijeme rim. careva taj se Zeusov nadimak stavljao na natpisima uz vladarevo ime.
Eli, eli lama azavtani! (hebr. Bože moj, bože moj, zašto si me ostavio!), riječi koje je, prema Matejevu evanđelju, izgovorio razapeti Krist.
Eliade, Mircea, rumunjski povjesničar religije, pisac (Bukurešt, 9. III. 1907 – Chicago, 22. IV. 1986). Studirao filozofiju u Bukureštu, sanskrt i indijsku filozofiju u Calcutti; profesor religije od 1933. u Bukureštu, od 1945. u Parizu… Nastavi čitati →
Elizabeta iz Schönaua, njem. mističarka (o. 1129 – Schönau, 18. VI. 1165). Benediktinka, kao mlada došla u samostan u Schönau, a poslije je postala predstojnica. Formalno nije kanonizirana, a potkraj XVI. st. unijeta je u Rimski martirologij.… Nastavi čitati →
Elizij, u ant. pjesnika poljane (elizijske poljane) ili otoci blaženih na krajnjem zapadu Oceana na kojima blaženi život provode ljubimci bogova. Priča je predgrč. podrijetla i nije u skladu s ant. predodžbom Hada. Kasniji pjesnici Elizij smatraju onim dijelom… Nastavi čitati →
Ellis, Henry Havelock, engl. psiholog, esejist (Croydon, 2. II. 1859 – Washbrook, 8. VII. 1939). Sin pom. kapetana, školovan u priv. školama u Londonu. Učitelj i liječnik, a zatim se posvetio knjiž. i znanstv. radu.… Nastavi čitati →
Elohim (množinski oblik od hebr. Eloah Bog), starosemitski naziv za božanstvo; Bog Izraela koji se naziva Jahve. Taj se oblik pojavljuje u starozavjetnoj Bibliji više od 2000 puta i najopćenitiji je naziv za jedinog i pravog Boga. U jednini, naziv… Nastavi čitati →
Elyot, Thomas, engl. humanist, liječnik i diplomat (Wiltshire, o. 1490 – Carleton, 26. III. 1546). Pisao rasprave o moralnoj filozofiji, odgoju i politici pod utjecajem Platona; njegovo djelo Knjiga nazvana vladar (1531), u kojem raspravlja o odgoju… Nastavi čitati →
Ema, sv., (983 – 1045). Rođena u Sloveniji. Roditelji su joj bili vlastelini. Odgojena na dvoru cara Henrika II.; tamo se s njegovom suprugom, Kunigundom, posvetila kršć. životu. Udala se za grofa susjedne grofovije Vilhelma, a kad je… Nastavi čitati →
emanacija (lat.), proizlaženje. U nekim filoz. i relig. sustavima spontano nastajanje mnogih i različitih nižih bića iz samo jednoga vrhovnog bića (božanstva, apsolutnoga, supstance). Proces kod kojega prabiće ostaje nepromijenjeno, a razlikuje se od stvaranja, kod kojega se pretpostavlja postojanje… Nastavi čitati →
emocija (lat.) psihol Čuvstvo, ganuće, uzbuđenje, potresenost; oblik psih. doživljaja koje se može javiti ili kao ugoda ili kao neugoda ili kao mješavina obojega, a praćeno je fiziološkim promjenama pri disanju, optoku krvi, izlučivanja žlijezda. Emotivne reakcije (pozitivne ili negativne)… Nastavi čitati →
empatija (grč. čuvstvo, osjećaj), suosjećanje, uživljavanje jedne osobe u osjećaje ili postupke druge. U filozofiji i psihologiji način, metoda, stanje spoznavanja drugih individualnih ili kolektivnih izraza (npr. stilova epoha, kaz. predstava, glazbe i dr.).
Empedoklo, grč. filozof, pjesnik, govornik i liječnik (oko ←483 – ?, ←423). Iz Akraganta (danas Agrigento). Njegovo učenje odražava različite mitske predodžbe (“selidba duša”) i misli pitagorejaca, Heraklita i elejske škole. Prema njemu sve postaje spajanjem i rastavljanjem četiriju… Nastavi čitati →
empirej (grč. Empyros ognjen) 1. Kod starih Grka, najviši dio neba, ispunjen čistom vatrom i svjetlošću, obitavalište bogova, a nalazi se iznad svih zvjezdanih sfera. Prema učenju crkv. otaca, e. je sjedište Boga, koji odatle upravlja svemirom. 2. pren Vrhunac,… Nastavi čitati →
empiriokriticizam (grč.), spoznajnoteoretsko, subjektivističko naučavanje o izrazito pozitivističkim elementima. Zastupnici: R. Avenarius, E. Mach, J. Petzold, R Willy. Filoz. struja s kraja XIX. st. suprotstavljena materijalizmu. E. poriče objektivno postojanje materije, a stvari predočuje kao komplekse osjeta.
empirizam (od grčkoga: empeiría iskustvo; engleski: empirism), filozofski smjer odnosno način filozofiranja, koji spoznajnoteoretski zastupa stajalište da je iskustvo temeljni izvor spoznaje, čime se određuju njezin domet, mogućnosti i granice. Mnogi elementi takva učenja vidljivi su i u grčkoj… Nastavi čitati →
Empuza (grč.), u grč. mitologiji, noćna avet, strašilo ili bauk, šalje ju božica Hekata. Stalno je mogla mijenjati oblik, tako je često u obliku lijepe žene mamila muškarce i sisala im krv. Prema nekima jednu je nogu imala od bronce a drugu od gnoja.
