HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
Agripa (latinski: Agrippa), pripadnik mlađe škole helenističko-rimske filozofije (? II. stoljeće). Sljedbenik Enesidema s Knosa, čije je skeptične argumente protiv dogmatičara pojednostavio. Po njemu je spoznaja nemoguća jer su mišljenja o istim predmetima kontradiktorna, opažanje je relativno i svako dokazivanje… Nastavi čitati →
Agrippa von Nettesheim, Heinrich, njemački filozof i liječnik (Köln, 14. IX. 1486 – Grenoble, 18. II. 1535). Diplomat, sveučilišni profesor, trgovac, pustolov, kabalist, alkemičar, teolog i rani reformator. U djelu Okultna filozofija (3 sveska, 1509/10,… Nastavi čitati →
Ahasver (hebrejski: Ahašveroš), lik iz srednjovjekovne legende o Židovu koji je osuđen na vječno lutanje svijetom do sudnjega dana (“Vječni Žid”), jer nije dopustio Isusu da se odmori pred njegovom kućom na putu do Golgote. Prvi pisani tragovi legende spominju… Nastavi čitati →
Aheloj (grčki: Ahelóos), rijeka u središnjoj Grčkoj, na granici između Etolije i Akarnanije (danas Aspropotamos); u grčkoj mitologiji, riječni bog, sin Okeana i Tetide. Njegova borba s Heraklom za lijepu Dejaniru često je prikazivana u antičkoj književnosti i umjetnosti.
Aheront (grčki: Akhérôn), u grčkoj mitologiji, rijeka u podzemnom svijetu (Hadu), preko koje starac Haron prevozi duše pokojnika. Prvi se put spominje kod Homera. Često označava čitav podzemni svijet.
Ahilej ili Ahil (grčki: Akhilleús), grčki junak iz priče o Trojanskom ratu, glavni lik Ilijade. Prikazan kao čovjek izvanredne ljepote i hrabrosti. Njegova srdžba prema Agamemnonu, vrhovnom zapovjedniku grčke vojske zbog otete ropkinje Brizeide, temeljni je motiv… Nastavi čitati →
ahimsa (sanskrt: ne ozlijediti), u hinduizmu, budizmu i osobito u jainizmu, jedan od osnovnih moralnih propisa, tj. zabrana ubijanja živih bića. S obzirom da se ahimsa temelji na vjerovanju u ponovno rađanje duša, u većini indijskih religija nema krvnih žrtava.… Nastavi čitati →
ahiret (arapski), prema islamu, zagrobni svijet; dijeli se na → dženet i → džehenem.
Ahriman (srednjoperzijski: zao duh), u dualističkoj Zaratustrinoj religiji (mazdaizmu) načelo zla i božanstvo tmine koje je stalno u borbi s bratom blizancem Ormuzdom (→ Ahura Mazda), božanstvom svjetla. U mitraizmu se poistovjećuje s grčkim Hadom.
Ahura Mazda (perzijski: mudri gospodar; u novoperzijskom Ormuzd), u Zaratustrinoj religiji (mazdaizmu) vrhovno božanstvo, stvoritelj neba i zemlje; načelo dobra koje je stalno u borbi protiv snage zla (→ Ahriman).
Ajant (grčki: Aías), ime dvojice grčkih junaka iz priče o Trojanskom ratu. 1. Sin Telamonov, kralj Salamine, visok rastom i po hrabrosti prvi iza Ahileja. Kad je Ahilej poginuo, natjecao se s Odisejem za njegovo oružje. Budući da… Nastavi čitati →
ajatolah (perzijski: znak božji), u šijitskom islamu akademski naslov vjerskog dostojanstvenika koji posjeduje veliko znanje. Smatran od Boga odabranim vođom vjernika i vrhovnim tumačem islamskog (šerijatskog) prava.
Ajdukiewicz, Kazimierz, poljski filozof (Ternopil’, 12. XII. 1890 – Varšava, 12. IV. 1963). Jedan od najistaknutijih logičara lavovsko-varšavske škole; bavio se problemima logičke semantike, metodologije, klasifikacije aksiomatskih sustava. Važnija djela: O metodologiji deduktivnih znanosti (1921),… Nastavi čitati →
Aka Larencija (latinski: Acca Larentia), u rimskome mitu žena pastira Faustula, koja je uz dvanaest svojih sinova spasila i odgojila osnivače Rima, Romula i Rema. Svake su joj godine prinosili žrtvu o svetkovini Larentalia.
Akadem (grčki: Akádemōs), atenski heroj, spominje se u legendi o junaku Tezeju, otmičaru Helene. Akadem je Heleninoj braći odao mjesto gdje je sakrivena Helena. Po gaju blizu Atene, koji je bio posvećen Akademu, nazvana je Akademijom Platonova filozofska škola.
akademija (grčki), naziv za najviše znanstvene ustanove, često na nacionalnoj razini, te za specifične visoke i srednje škole (pomorska akademija, glazbena akademija, akademija likovnih umjetnosti, filmska akademija, vojna akademija). Ime akademija potječe od gaja u sjeverozapadnom dijelu Atene posvećenog heroju… Nastavi čitati →
akatalepsija (grčki: nedohvatljivost), termin uobičajen u grčkoj skeptičkoj filozofiji; označava nemogućnost spoznaje prave biti stvari.
akcident (latinski: accidere dogoditi se), promjenjivo, slučajno svojstvo predmeta; ono što može biti i drukčije, a da to ne utječe na bit stvari. U skolastičkoj filozofiji akcident, nasuprot supstanciji, znači ono što ne postoji samostalno, već u nekome drugome… Nastavi čitati →
Akiba ben Josef (Rabbi Akiba), židovski rabin i talmudist (Judeja, oko 50 – ?, oko 135). Sastavio prvu opsežnu kompilaciju židovskih usmenih zakona (Mišne); razvio mističnu egzegezu Biblije; na sinodu u Jamniji dao unijeti Pjesmu nad pjesmama u biblijski kanon.… Nastavi čitati →
Akindin, Gregorij, teolog i filozof (?, oko 1300 – ?, oko 1349). Monah na Atosu, slavenskog podrijetla iz okolice Prilepa. Protivnik hezihazma (učenja mistične bizantinske sljedbe); zastupao racionalizam na temelju Aristotelova sustava silogizma i pravo na kritiku Svetog pisma,… Nastavi čitati →
