HUMANISTIČKE ZNANOSTI I PODRUČJA
euharistija (grč.), prema kršć. vjerovanju sakrament tijela i krvi Kristove pod prilikama kruha i vina. U početku to je bila molitva zahvalnica poslije zajedničke večere kao uspomena na bibl. “posljednju večeru” Isusa Krista s njegovim učenicima prije nego što je… Nastavi čitati →
euhiti (mesalijanci; grč. euhe molitva), mistična kršć. sljedba, nastala oko 350. u Mezopotamiji. Prema njoj ideal je kršćanstva ne raditi ništa i ne posjedovati ništa, već se molitvom i asketskim životom sjediniti s Bogom. Njihova načela širila su se po… Nastavi čitati →
euhologij (grč. euhologion časoslov), gl. ritualna knjiga Ist. crkve. Sadrži razne molitve i tri velike ist. liturgije. Prvo poznato izdanje iz 1545.
Euklid iz Megare, grč. filozof (o. ←450 – o. ←380). Sokratov učenik, osnivač megarske škole. Nastojao spojiti eleatsko učenje sa Sokratovim. Hipostazirao je pojam dobra zamišljajući ga samostalnim bićem, nepokretnim, vječnim, uvijek identičnim sa samim sobom.
Eumolp (grč. Eúmolpos), sin boga mora Posejdona i Borejeve kćeri Hione; trački kralj. Majka ga je iz straha pred ocem bacila u morske dubine, a Posejdon ga je spasio. E. je pomagao božici Demetri pri utemeljivanju eleuzinskih misterija postavši… Nastavi čitati →
Eunapije iz Sarda (grč. Eunápios), grč. povjesničar filozofije (o. 345 – o. 415). Njegovo djelo Životi sofista izvor je za proučavanje rada mislilaca, govornika i liječnika od Plotina do njegova doba. Povijest cezara od vladavine Klaudija II. do Arkadija izgubljena je.
Eunomija (grč. Eunomía), kći Zeusa i Temide; božica zakonitosti. Bila je jedna od Hora, zaštitnica reda u prirodi i društvu. Pomagala je majci Temidi, božici zakonitog poretka, i sestri Diki, božici pravde. U mitovima se detaljnije ne govori o… Nastavi čitati →
Eupen (franc. Néau), grad i ljetovalište u Ardenima, u valonskoj provinciji Liège u Belgiji; 18 000 st. Leži u s podnožju najvišeg dijela Ardena (Hautes Fagnes ili Hohe Venn), jedan od sjevernih ulaza u belg.-njem. park prirode Hohe Venn… Nastavi čitati →
Euridika (grč. Eurydíke; lat. Eurydica), često ime ženskih osoba iz mitova i povijesti. 1. Žena tebanskoga kralja Kreonta. 2. Žena numejskoga kralja Likurga. 3. Žena pilskoga kralja Nestora. 4. Nimfa, Apolonova kći, Orfejeva žena. Poslije svadbe umrla… Nastavi čitati →
Eurinoma (grč. Eurynome), žensko grč. ime. 1. Kći titana Oceana i Tetije. S morskom božicom Tetidom spasila je Hefesta kada ga je njegova majka Hera bacila s Olimpa u more. Prema Homeru, imala je sa Zeusom tri kćeri, božice… Nastavi čitati →
Eurit (grč. Eúrytos; lat. Eurytus obilan izvor). 1. Ehalijski kralj, Heraklov učitelj u gađanju lukom. Svoju kćer Jolu namjeravao je udati samo za onoga tko ga pobijedi u natjecanju lukom. Kada je to uspjelo Heraklu, E. je to smatrao… Nastavi čitati →
Europa (grč. Europe; lat. Europa široka) 1. Kći sidonskoga kralja Agenora i njegove žene Telefase; ljubavnica boga Zeusa. Lijepa kao božica živjela je kod svojeg oca. Usnula je čudan san da se za nju bore dvije žene. Jedna je… Nastavi čitati →
Euros (grč. Euros), sin Eola, boga vjetrova, personifikacija ist. ili jugoist. vjetra.
Eustatije iz Kapadokije (grč. Eustáthios), grč. filozof, novoplatonovac (IV. st.), pisao komentar uz Aristotelove Kategorije te Tumačenje uz Hermogenovo djelo O utvrđivanju činjenica (izgubljeno).
Eutidem (grč. Euthýdemos), grč. sofist iz ←V. st. Uz Sokrata sudionik Platonova dijaloga Eutidem, u kojem se Platon ruga eristici sofista i izlaže Sokratovu dijalektičku metodu mišljenja.
Euzebije iz Cezareje, crkv. otac i povjesničar (o. 263 – Cezareja Palestinska, 340). Odrastao u Cezareji Palestinskoj uz učitelja i svećenika Pamfilija. Kada je ovaj pogubljen u progonu kršćana 310, E. je pobjegao u Tir i zatim u Egipat,… Nastavi čitati →
Eva (hebr. život), žensko ime. Prema Bibliji, E. je bila supruga prvoga čovjeka Adama, i bila je prva žena, pramajka ljudi. S Adamom je živjela u zemaljskom raju, Edenu, odakle ih je Bog istjerao zbog “istočnoga grijeha”.
evanđelistar (epistolar, lekcionar) (lat.), liturgijska knjiga u kojoj su skupljeni odlomci (perikope) iz evanđelja, koje se u kršć. bogoslužju svečano čitaju ili pjevaju nedjeljom ili većim blagdanom. U sr. vijeku izrađivani su umj. iluminirani i skupocjeno uvezeni evanđelistari. Često su… Nastavi čitati →
evanđelisti, pisci četiriju evanđelja, bibl. knjiga Novog zavjeta, u kojima je prikazan život i djelovanje Isusa Krista. Već od IV. st. prema viziji proroka Ezekijela i Otkrivenja Ivanova, za njih su upotrebljavani simboli: za Mateja – anđeo,… Nastavi čitati →
evanđelje (grč. euangelion radosna vijest) 1. U prakršćanstvu, naziv za Kristovo propovijedanje, odn. za Božju objavu naviještanu po Kristu. 2. Knjige koje sadrže opis Kristova života i njegova naučavanja, četiri knjige Novoga zavjeta, koje kršć. vjerska tradicija pripisuje Kristovim… Nastavi čitati →
