JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
ladino (španj.), naziv za oblik židovskošpanjolskoga jezika kojim su govorili Sefardi, potomci Židova koji su u XV. st. bili protjerani iz Španjolske i Portugala pa su se raselili po zemljama Sredozemlja od sjeverne Afrike do Turske i po zemljama Balkanskoga… Nastavi čitati →
ladinski jezik, jedna od triju skupina dijalekata retoromanskoga jezika (uz furlanski i grižunski retoromanski). Njime govori oko 30 tis. ljudi na sjeveru Italije (dolomitski; u talijanskom Tirolu, tal. Alto Adige) i u dijelu švicarskoga kantona Grižun (Graubünden) u slijevu… Nastavi čitati →
lajtmotiv (njemački: Leitmotiv vodeći motiv) 1. Vodeći, provodni motiv. To je zapravo tema koja u glazbenim djelima (opere, simfonije) simbolizira osobe, duhovna stanja, predmete, zamisli i sl. U glazbenom se djelu javlja (provodi) kad god je zbivanje… Nastavi čitati →
lakej (franc.), uniformirani poslužitelj na dvorovima, u kućama bogataša, otmjenijim hotelima i dr., obično odjeven u livreju. Opć. sluga; pren Ulizica, nekarakterna osoba koja se dodvorava.
lambda (grč.), jedanaesto slovo grč. alfabeta, izgovaralo se kao l. Brojčana vrijednost 30.
landsmål (također nynorsk, “novonorveški”), naziv za standardni oblik norveškoga jezika načinjen na osnovi zapadnonorveških govora.
lapidaran (lat.), kratak, sažet, zbijen, jezgrovit (o izričaju, stilu i sl.).
laponski (saamski) jezik, jezik finsko-laponske grane ugr.-fin. jezika. Govori se u područjima koje nastanjuju Laponci. U odnosu na srodne jezike, očuvao znatnije arhaične oblike. Zapisan od XVI. st., prva tiskana knjiga 1610. Zbog zemljine rascjepkanosti razvilo se više pisanih narječja.
lapsus (lat.), omaška, pogrješno izgovorena riječ ili uporaba krive riječi ili imena (lapsus linguae), nepravilno napisana ili ispuštena riječ (lapsus calami), zaboravnost ili iskrivljavanje sjećanja (lapsus memoriae). O. se mogu javiti pri stanjima umora ili oslabljene pažnje,… Nastavi čitati →
Larousse, franc. nakladničko i knjižarsko poduzeće; osnovali ga 1852. Pierre Larousse (1817–1875), franc. gramatičar i enciklopedist, i Augustin Boyer (1821–1896) pod imenom Librarie Larousse et Boyer. P. Larousse pisao je jezične priručnike i započeo objavljivanje Velikoga sveopćeg rječnika XIX.… Nastavi čitati →
latentan (lat.), prikriven, skriven, nevidljiv.
latinica 1. Opći naziv za svako pismo nastalo od lat., starorim. pisma (npr. hrvatska latinica). 2. Skupni naziv za sva takva pisma. Povijest latinskoga pisma i latinica. Rimljani su u ←VII. st. preuzeli pismo od Etruščana i Grka. Grč.… Nastavi čitati →
latinski jezik, jezik italske grane indoeur. jezika (koja se dijeli na latinsko-faliskijsku i oskijsko-umbrijsku grupu). Isprva govoren u Rimu i okolini, u području Lacija. Najstariji su zapisi iz ←VII/VI. i ←VI/V. st. U vremenu ←V–←III. st jezik se veoma… Nastavi čitati →
laž, svjesno izrečena neistina, tvrdnja ili svjedočenje kojim se iskrivljavanjem činjenica postiže određeni cilj ili izbjegavaju nepoželjne posljedice nekog čina. Općenito se razlikuje bezazlena l., l. iz šale i svrhovita l. Platon drži da je potonja dopuštena u ratu… Nastavi čitati →
Le roi est mort, vive le roi! (franc. Kralj je mrtav, živio kralj!), izreka kojom se objavljivala smrt vladajućega kralja i istodobno stupanje novoga na prijestolje.
le style c’est l’homme (mème) (franc. stil, to je sam čovjek), riječi franc. prirodoslovca i pisca Georgesa L. L. de Buffona, iz njegova Govora o stilu (1753), u vezi s tim da stil izražavanja pokazuje značajke pojedinca.
legalan (lat.), u skladu sa zakonima, zakonit.
legalizacija (lat.), ozakonjenje, postupak kojim se što stavlja u zakonske okvire.
lege artis (lat.), po pravilu umijeća, u skladu s propisima, zakonima i sl.
legitiman (lat.), koji je osnovan na zakonima i propisima; pravilan, opravdan, pravovaljan.
