JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
markiz (franc.). 1. U sr. vijeku, upravitelj određenoga pograničnog područja (marke – markgrof). 2. Plemićki naslov; plemić koji je po stupnju nobiliteta ispod vojvode, a iznad earla i grofa. Markiza, naslov žene kojoj je suprug ili otac markiz.
markižanski (markeški) jezik, polinezijski jezik kojim govore starosjedioci otočja Marquises (Marquesas) u Franc. Polineziji. Blizak havajskom i tahitskom; melodiozan jezik sa samo 8 suglasnika; danas o. 8000 govornika.
Marr, Nikolaj Jakovljevič, rus. jezikoslovac (Kutaisi, Gruzija, 25. XII. 1864 – Lenjingrad, 20. XII. 1934). Sin Škota i Gruzijke, filologiju studirao u Sankt Peterburgu, gdje je od 1891. i predavao. Uz orijentalne i druge jezike,… Nastavi čitati →
maršal (franc. i njem.), najviši voj. čin u nekim vojskama. Javlja se u Francuskoj u VIII. st. za upravitelja vladarskih konjušnica. Dodjeljuje se načelno za zasluge u ratu i uspješno zapovijedanje velikim voj. skupinama. Kao znak m. je nosio maršalski… Nastavi čitati →
mart (iz lat.), mjesec boga Marsa. → ožujak
Martinac, hrv. glagoljaš (XV. st.). Autor Zapisa popa Martinca (1493), umetka u vlastiti prijepis Novljanskoga brevijara, u kojem opisuje teške posljedice poraza hrv. vojske na Krbavskome polju. Zapis je nastao na Grobniku, evocira bibl. parabole tragedije (Judita);… Nastavi čitati →
Martinet, André, francuski jezikoslovac (Saint-Alban-des-Villards, 12. IV. 1908 – Châtenay-Malabry, 16. VII. 1999). Predavao na sveučilištima u Parizu, New Yorku, te od 1955. do umirovljenja na Sorboni. Razvio sustav fonologije jezika zasnivajući nov smjer funkcionalne… Nastavi čitati →
masakr (franc.), pokolj, krvoproliće, os. teško masovno ubijanje.
maskiranje, u vojništvu, skup mjera i postupaka kojima se prikriva raspored vlastitih snaga, sredstava i objekata od protivnika kako bi ga se navelo na pogrešne zaključke i odluke. Primjenjuje se u ratu i miru.
maskota (franc.), predmet (lutka, životinjska figurica), osoba (“dijete sreće”) ili životinja koja donosi sreću; hamajlija, talisman.
materijalizam (od latinskoga: materialis materijalan, tvaran) 1. Filozofsko učenje prema kojem je materija temeljna zbilja od koje sve proizlazi. Opreka idealizmu, u metafizici opreka spiritualizmu. Među glavnim predstavnicima ističu se u antici Heraklit, Demokrit, Epikur i Lukrecije, u novom… Nastavi čitati →
matrona (lat.), u ant. Rimu, časna, poštovana gospođa; udana žena ugledna roda i ogledna vladanja. U pravilu, m. je zadržavala vlastitu imovinu, zakonom zaštićena i spram muža. Naziv za uglednu ženu uopće, poslije i ironičan naziv za postarjelu damu.
mayday (engl.), kodna riječ za hitne slučajeve koja se međunarodno koristi kao signalizacija u govornoj komunikaciji za situacije opasne po život. Istovjetna kodu SOS u Morseovoj abecedi. Izvedena iz franc. m’aidez (pomozite mi).
mecena, bogata osoba koja iz vlastitih prihoda podupire neku umjetnost i umjetnike, ili neku javnu djelatnost ili potrebu, os. u kulturi. Naziv prema rim. političaru i pokrovitelju umjetnika G. C. Mecenatu.
medij (lat.) 1. Sredina, područje (na kojem se nešto događa). 2. U grč. gramatici, sr. stanje, između aktiva i pasiva. 3. Sredstvo za prenošenje informacija; nosač na kojem je zabilježen zapis (npr. papir, film, ploče, mikrooblici, magnetne trake i dr.;… Nastavi čitati →
mediteranski, sredozemni, koji pripada, koji se odnosi na Mediteran (Sredozemlje). Pridjev se koristi kod označavanja pripadnosti kult. krugu Mediterana, klimi i sl.
medžlis (arap.), naziv za zakonodavnu skupštinu, parlament ili vladarsko (sultansko, emirsko) vijeće u nekim arap. zemljama Bliskog istoka. Također, naziv za parlament u Turskoj i Iranu. Ulema-medžlis, islam. vjersko vijeće.
Meillet, Antoine, francuski jezikoslovac i filolog (Moulins /Allier/, 11. XI. 1866 – Châteaumeillant, 21. IX. 1936). Profesor poredbenoga jezikoslovlja na Collège de France, osnivač francuske sociološke lingvističke škole. Bavio se općim jezikoslovljem, poredbenom indoeuropeistikom (njegov… Nastavi čitati →
melik (arap.), knez, kralj, vladar. Isprva arap. naziv za susjedne kršć. vladare, zatim i za vladare neovisne o kalifatu, poslije i za druge lokalne dinaste.
memento (lat., sjeti se, pamti) 1. Opomena, znak podsjećanja. 2. Izreka memento mori (sjeti se da ćeš umrijeti) podsjetnik je da je život prolazan; iz Biblije: Memento, homo, quia pulvis es et in pulverem reverteris. (Sjeti se, čovječe,… Nastavi čitati →
