JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
potencijalan (lat.) 1. Moguć, koji može biti, ali još se nije ostvario i sl. 2. Koji ima sposobnost razvitka (p. izvor zaraze).
Povaljska listina, jedan od najstarijih sačuvanih hrv. tekstova. Prijepis isprave iz benediktinskoga kartulara samostana u Povljima na Braču kojom se uređuju odnosi između samostana, župana i otočkoga kneza Brečka, pisan je na pergamentu hrv. jezikom i ćirilicom, a sastavio… Nastavi čitati →
pozdrav, kretnje i izreke uobičajene kod susreta ljudi na ulici, u društvu ili na društv. skupovima. Njime se ističe poštovanje, odanost, simpatija, prijateljstvo ili formalna uljudnost. Kretnje mogu biti: rukovanje, zagrljaj, poljubac, doticanje ili trljanje nosova (Eskimi, Polinežani), plaženje… Nastavi čitati →
pozicija (lat.) 1. Položaj, smještaj, mjesto. 2. U financijama, mjesto koje označuje stavku neke ekon. veličine u bilanci, proračunu i sl. 3. pren Mišljenje ili stav koji netko zauzima o nekom pitanju; gledište, stajalište.
pozitiv (iz kasnolatinskoga) 1. Fotografska slika kopirana s negativa. 2. Malene kućne ili crkvene orgulje s jednim manualom, bez pedala, s 3–7 registara. Naziv označuje da je glazbalo pri sviranju bilo postavljeno (latinski: positio) na podu ili… Nastavi čitati →
pozitivan (kasnolat.) 1. Potvrdan, jestan, afirmativan. 2. Povoljan, vrijedan, dobar. 3. Činjeničan, stvaran. 4. mat Veći od nule. Supr. negativan.
prajezik, u poredbenopovijesnoj lingvistici, naziv za jezik od kojega su se razvili jezici neke jezične skupine (koja se onda, zbog takva srodstva, naziva porodicom). Na temelju rječničkih i gramatičkih te glasovnih podudarnosti, rekonstruira se moguć oblik prajezika. Tako je… Nastavi čitati →
prakrti (sanskrt.), uz jezik pali, srednjoindijski jezici. Iz vremena ←I. tisućljeća do sred. I. tisućljeća. Na prakrtima je postojalo mnogo tekstova, knjiž. i drugih. Ima tekstova koji su umetnuti, kao govori raznih osoba, u drame na klas. sanskrtu (od II.… Nastavi čitati →
Pranjić, Krunoslav, hrvatski filolog (Zenica, 7. I. 1931 – Zagreb, 8. V. 2015). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1954, na kojem je radio isprva kao asistent, zatim kao docent i redoviti profesor na Katedri za stilistiku koju je… Nastavi čitati →
Pranjković, Ivo, hrv. jezikoslovac (Kotor Varoš, BiH, 17. VIII. 1947). Studirao i doktorirao na Filoz. fak. u Zagrebu, gdje je i prof. na katedri za hrv. standardni jezik. Aktivan u jezičnim raspravama, o čemu je objavio više… Nastavi čitati →
praslavenski, jezik predak slav. jezika. To je naziv za vrijeme razvoja jezika između indoeur. jezičnoga stanja i stanja otkada se slav. jezici prepoznaju kao zasebni (a to razlikovanje nastaje u drugoj pol. I. tisućljeća, jače u vrijeme nakon seoba).… Nastavi čitati →
Praška škola, smjer strukturne lingvistike nastao u vezi s Praškim lingvističkim krugom (od 1926. do 1950-ih), zasnovan na načelima od 1928. Njezini su predstavnici bili češki jezikoslovci V. Mathesius (organizator i glavni u krugu), B. Trnka, B. Havránek, J.… Nastavi čitati →
Praški listići ili odlomci (lat. Fragmenta Pragensia), glagoljički spomenik iz X. ili XI. st. Najstariji spomenik češ.-moravske redakcije staroslav. jezika. Pronađen 1855. (u kaptolskom arhivu) u Pragu. Kako se vidi po nekim jezičnim značajkama, nastao je u Češkoj, na… Nastavi čitati →
pravopis ili ortografija, skup pravilâ za pisanje nekog jezika upotrebom određenoga skupa slova i drugih znakova. Ima dva podskupa: u vezi s upotrebom slovâ (pa su tu onda opća, načelna pravila te pravopisni rječnik) i u vezi s upotrebom… Nastavi čitati →
praznik, svečani dan u znak proslave događaja važnog za društvo ili državu; neradni dan (na primjer državni praznik; školski praznici). → blagdani
predgovor, kraći ili duži tekst koji u publikaciji ili rukopisu prethodi gl. tekstu. Obično naznačuje svrhu i sadržaj djela, donosi podatke o autoru djela i sl. Može ga pisati autor ili neovisni stručnjak.
predigra 1. glazb Instrum. uvod u glazb. djelo. Susreće se u svim glazb. kulturama. U ant. Grčkoj svirana na aulosu prethodila je izvođenju nomosa, u kasnom sr. vijeku uvodila je u pjevanje ili u neko glazb. djelo, od XV. st.… Nastavi čitati →
predikat (lat.) 1. U gramatici, gl. dio rečenice kojim se izriče nešto o subjektu (npr. Marko jede). Razlikuju se glagolski i imenski p. 2. U logici, jedan od dvaju pojmova koji sačinjavaju svaki sud; pojam kojim se o subjektu… Nastavi čitati →
prednaglasnica → proklitika
