JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
Apion (grčki: Apiōn), grčki gramatičar i leksikograf (oaza u Egiptu, ? – ?, I. stoljeće). Bio na čelu aleksandrijske gramatičarske škole; vođa antisemitske stranke u Aleksandriji; → Josip Flavije sastavio spis protiv njega. Putovao po Grčkoj, posjetio… Nastavi čitati →
aplikacija (latinski) 1. Primjena, upotreba, prilagodba nečega na nešto. 2. U umjetnosti, nanošenje ili dodavanje jedne vrste materijala na drugu; posebno česta pri oblikovanju odjevnih predmeta; apliciranje, našivanje čipke, bisera ili drugih uresa na haljine, šešire, torbice i sl.… Nastavi čitati →
apodoza (grčki), gramatička oznaka, naziv dijela složene pogodbene rečenice koji izražava posljedicu; dio koji iskazuje uvjet naziva se protaza.
apofonija (grčki) → prijevoj
apoftegma (grčki), kratka, oštroumna izreka u kojoj je sažeto iskazana neka moralna pouka; slična aforizmu, maksimi i sentenciji; popularna u antičkoj Grčkoj, sakupljala se u zbirke, apoftegmate (Plutarhova, Likostenova, Katonova).
apokopa (grčki), ispuštanje jednog ili više samoglasnika ili suglasnika na kraju riječi, npr. Pošle sluge večer’ večerati (Mažuranić).
apokrif (grčki: apokrifos skriven, tajan), spis dvojbene autentičnosti, koji pretendira na autentičnost ali mu se ona službeno ne priznaje; ranokršćanski spis biblijskog sadržaja koji Crkva ne priznaje ili ne ubraja u svetopisamski kanon. Izvori tih legendarno-religijskih spisa bili su… Nastavi čitati →
Apolonije (grčki: Apollonios) Diskol, grčki gramatičar (Aleksandrija, II. stoljeće). U golemu opusu obuhvatio najvažnije probleme antičke gramatike (pravopis, izgovor, konjugaciju, dijalekte). Najpoznatije djelo O sintaksi (djelomično sačuvano), prvo te vrste u poznatoj antičkoj tradiciji, rasprava je o… Nastavi čitati →
aposiopeza (grčki), stilska figura u kojoj se namjerno izostavlja završetak misli koja se naslućuje, kako bi se postigao snažniji učinak; antička aposiopeza izostavlja dijelove rečenice iz razloga pristojnosti ili jer ne želi reći nešto što bi slušateljima bilo neugodno čuti;… Nastavi čitati →
apostrof (grčki), izostavnik, ’, pravopisni znak kojim se označava izostavljanje kojega slova, npr. kao u riječima kući doć’ (umjesto kući doći), Spli’ski akvarel (umjesto splitski), ili kojega drugoga znaka, npr. ’99. (za 1999.). Ako je jasno o… Nastavi čitati →
apostrofa (grčki), govornička i pjesnička figura koja se postiže iznenadnim odvraćanjem od svojega prirodnog sugovornika te oslovljavanjem umrlih, bogova, predmeta ili prirodnih pojava kao da su živi; u antici česta u govorima na sudu, u političkim govorima kao i u… Nastavi čitati →
apostrofirati (grčki) 1. Staviti → apostrof. 2. U govoru ili pisanju naglasiti ili naglašavati važnost nekoga ili nečega, istaknuti nešto ili nekoga. 3. Osloviti nekoga, progovoriti (javno) nekome, na nekoga upraviti govor.
apozicija (latinski), imenica dodana drugoj imenici ili zamjenici radi objašnjavanja; obje su u istom padežu: Najveći je hrvatski grad grad Zagreb. Moja knjiga.
Appendini, Franjo Marija (Francesco Maria), književni povjesničar i jezikoslovac (Poirino kraj Torina, 6. XI. 1768 – Zadar, 30. I. 1837). Naturalizirani Dubrovčanin, školovao se u Torinu i Rimu, od 1792. profesor retorike na Collegium Rhagusinum… Nastavi čitati →
après nous, le déluge (francuski: iza nas potop), izreka u značenju nije važno što će se dogoditi kad nas više ne bude, važno je da nam je sada dobro; uzrečica koju je navodno prva izgovorila Madam Pompadour nakon obavijesti o… Nastavi čitati →
apsolutan (latinski: absolutus oslobođen; čist; neovisan), koji se promatra sam za sebe, bez odnosa na nešto drugo, nezavisan, bezuvjetan; potpun, savršen, čist (npr. apsolutna ljepota); neograničen (npr. apsolutna monarhija).
apsolutist (latinski), neograničeni vladar; pristaša apsolutizma.
apsolutorij (latinski) 1. Razrješnica (npr. staroj upravi). 2. Odrješnica, presuda kojom se netko rješava krivnje. 3. Otpusnica sa sveučilišta nakon završenog studija.
apsolvent (latinski), onaj koji je završio školovanje; student koji je odslušao predavanja na sveučilištu; apsolvirati, završiti školovanje, studij.
