JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA

spona

spona, u gramatici → kopula.

središnji južnoslavenski dijasistem

središnji južnoslavenski dijasistem, u genetskolingvističkom smislu, naziv za sustav koji tvore narječja kajkavsko, čakavsko, štokavsko (u prošlosti zapadno i istočno, koje je preslojeno zapadnim) i današnje torlačko, od granice toga sustava sa slov. jezikom do granica s bugarskim i… Nastavi čitati

Sreznjevski, Izmail Ivanovič

Sreznjevski, Izmail Ivanovič, rus. jezikoslovac (Jaroslavl’, 1. VI. 1812 – Petrograd, 9. II. 1890). Jedan od utemeljitelja moderne slavistike. Prof. u Harkovu (od 1837, prvo polit. ekonomije i statistike, od 1842. na slavističkoj katedri) i Petrogradu (od 1847). Bavio… Nastavi čitati

srijeda

srijeda, naziv za treći dan u tjednu; naslijeđen iz praslavenskoga, gdje su nazivi dana u tjednu imali oznaku po redu (utorak s *vъtorъ drugi, četvrtak, petak, vjerojatno je subota bila *šestak), po značajki (nedjelja) i… Nastavi čitati

sročnost → kongruencija

sročnostkongruencija

srpanj

srpanj, naziv za sedmi mjesec u godini (rijetko se upotrebljava europeizam iz latinskoga juli), naslijeđen iz praslavenskoga, u koje je vrijeme to bio naziv za šesti mjesec (godina je počinjala s proljećem, s ožujkom, a u juž. Slavena,… Nastavi čitati

srpski jezik

srpski jezik, jezik Srba. Naziv upotrebljavaju i neki Crnogorci za jezik Crnogoraca. U genetskolingvističkom smislu, dio sred. južnoslav. dijasistema. Kao standardni jezik, naslijedio prijašnju upotrebu crkvenoslavenskoga (i s nar. elementima, u XII–XIV. st.) i srpskocrkvenoslavenskoga (koji je do XVIII.… Nastavi čitati

stacionaran

stacionaran (lat.), koji miruje, nepomičan, nepokretan.

standardizacija

standardizacija (engl.) 1. Proces utvrđivanja i primjene standarda, utvrđenih normi (normiranje) i pravila u nekoj djelatnosti; temelji se na rezultatima teorije i prakse, a provodi u cilju utvrđivanja općih vrijednosti, mjera, naziva i simbola, ali i radi ekonomičnosti, funkcionalnosti i… Nastavi čitati

standardni jezik

standardni jezik, uređeni, normirani oblik jezika, oblik koji služi svim širim kulturnim potrebama naroda (to je jezik umjetničke književnosti, publicistike, širega novinstva, znanosti i tehnike, uprave i prava, škole itd., dakle polivalentan, mnogovrijedan), kao opće sredstvo sporazumijevanja narodne zajednice… Nastavi čitati

staroslavenski ili starocrkvenoslavenski jezik

staroslavenski ili starocrkvenoslavenski jezik, naziv za najstariji pisani slav. jezik. U osnovi je toga jezika jedan južnomakedonski govor iz okolice Soluna (ili, po nekima, neki prijelazni mak.-bug. govori), s kraja X. i poč. XI. st. Stariji tekstovi nisu sačuvani.… Nastavi čitati

starosta

starosta, u nekim slav. jezicima, naziv za starješinu ili kakva službenika ili funkciju, npr. u Rusa to je knez koji upravlja općinom, u Poljaka predsjedatelj grad. suda kao kraljev zastupnik, i sl.

Starostin, Sergej Anatoľevič

Starostin, Sergej Anatoľevič, ruski jezikoslovac (Moskva, 24. III. 1953 – Moskva, 30. IX. 2005). Bavio se altajskim, sjevernokavkaskim (sa Sergejem Nikolajevom u 1980-ima izveo konačan dokaz srodnosti aphaskoadigejskih i nahskodagestanskih jezika), sinotibetskim (također dao novu rekonstrukciju starokineskoga), indoeuropskim, jenisejskim,… Nastavi čitati

statičan

statičan (grč.; novolat.), nepokretan, koji miruje; koji nema živosti.

statist

statist (lat. preko njem.) 1. U kazalištu (i poslije u filmu, televiziji), osoba koja je u prizoru u nijemoj ulozi i sl. 2. pren Nevažna osoba (u politici, u društv. djelatnosti i sl.) koja svoje mišljenje i ne iznosi i… Nastavi čitati

status nascendi

status nascendi (lat. čas rađanja), početno stanje; in statu nascendi, u nastajanju.

status quo

status quo (lat. stanje koje /jest/), izraz kojim se opisuje nepromijenjenost stanja prošloga ili sadašnjega; prvobitno stanje: status quo ante, koje je postojalo u nekom prošlom trenutku, i status quo post, koje postoji neposredno nakon promjene prethodnoga stanja.

steno-

steno- (grč.), predmetak u složenicama u značenju: usko, tijesno, suženo, skraćeno i sl.

stenografija

stenografija (grč.), brzopis, sustav kratica (→ sigla) i znakova za brzo i potpuno bilježenje govora. Prvu s. na fonetskoj osnovi uveo J. Willis 1602. Tvorac moderne s. F. X. Gabelsberger uveo je kurzivni duktus i ligature 1834, omogućivši lakše… Nastavi čitati

stereo-

stereo- (grč.), predmetak u složenicama u značenju: prostorni, koji se širi u prostor.