JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
subverzija (lat.), djelovanje ili čin kojim se krišom želi izmijeniti postojeće stanje, npr. oboriti polit. poredak; prevratničko djelovanje, prevratnička djelatnost.
sufiks (lat.), dometak, element kojim se tvori nova riječ tako da joj se doda iza korijena ili osnove. Sâm sufiks nije riječ (npr. –telj nema nikakva sadržaja). Tek u vezi s osnovom postaje nositelj tvorbenog značenja (stvara-telj). Živi sufiksi… Nastavi čitati →
suglasnik (konsonant), glas koji sâm za se ne može tvoriti slog, nego uvijek dolazi s drugim glasovima. Po mjestu tvorbe imamo šumnike (naziv po šumu koji nastaje zato što govorni organi čine tjesnac ili pregradu za zračnu struju: b,… Nastavi čitati →
sukladnost → kongruencija
sulf-, sulfa-, sulfo- (lat.), predmetak u složenicama: sumporo-, sumporni, koji sadrži sumpor.
suma (lat.) 1. Zbroj. 2. Svota, iznos. 3. → summa
summa cum laude (lat.), s najvećom pohvalom; ocjena koja se davala uz polaganje ispita.
summa summarum (lat.) 1. Zbroj svih svota, ukupni iznos. 2. Izraz kod zaključivanja u značenju: sve u svemu.
summus ius, summa iniuria (lat. najveće pravo, najveća nepravda), izreka kojom se ističe da pretjerana formalnost u primjeni prav. propisa može proizvesti nepravedna rješenja. Izreka je Ciceronova, jer u njegovo vrijeme primjena nekih starijih pravila nije više bila primjerena novim društv. odnosima.
super- (lat.), predmetak u složenicama u značenju: nad-, preko-, pre-.
superlativ (lat.), u jezikoslovlju, oblik stupnjevanja pridjeva, kojim se ističe da je ono svojstvo koje se tim pridjevom opisuje takvo da nadmašuje sve ostale mjere toga svojstva. U hrv. se jeziku tvori dodavanjem prefiksa naj- na oblik komparativa. Za priloge,… Nastavi čitati →
superstrat (lat.), istoznačnica za → adstrat.
supin (lat.), u lat. jeziku, oblik glagolske imenice koji u nekim sklopovima obavlja ulogu infinitiva. U nas u kajkavskom narječju idu supinski oblici uz glagole kretanja: infinitivi su u nemrem delati, nečem ni pogledati, supini su u hodi… Nastavi čitati →
supletiv (lat.), u jezikoslovlju, oblici različita korijena i istoga osnovnoga značenja, koji u nekim morfološkim kategorijama nastupaju umjesto tih drugih, npr. supletivna množina ljudi prema jednini čovjek, komparativ gori prema pozitivu loš (koji ima i komparativ lošiji), inifinitiv… Nastavi čitati →
Suprasaljski kodeks, jedan od najstarijih ćiriličnih staroslav. spomenika, ne mlađi od XI. st. U njemu su žitije svetaca za ožujak, više homilija i jedna molitva. Nađen u manastiru Supraślu blizu polj. grada Białystoka. Dijelovi se čuvaju u Ljubljani, Varšavi i Sankt Peterburgu.
supsidijaran (lat.), koji dolazi u obzir u drugom redu, drugostupanjski, sporedan, pomoćni. Supsidijarno pravo, pravo čije se odredbe primjenjuju tek kad se pokaže da odredbe drugoga prava nisu dovoljne.
supstantiv (lat.) → imenica
supstantivacija ili poimeničenje, tvorbeni postupak u kojem se od neke riječi, koja nije imenica, načini imenica, npr. znati–znanje. Također, naziv za upotrebu neimeničke riječi kao imenice (jer se tek u rečenici vidi da je ona postala imenicom), npr.… Nastavi čitati →
supstrat (lat.) 1. Podloga, osnova, temelj. 2. U jezikoslovlju, naziv za prvotan jezik neke zajednice koji je zatim zamijenjen drugim jezikom, pa tragove toga prvoga u drugome nazivamo supstratom. Npr., u našim govorima uz jadransku obalu imamo romanski supstrat. Obratno,… Nastavi čitati →
supsumcija (lat.), svođenje na zajedničke značajke, primjena posebnoga na opće; supsumirati, svoditi uži pojam pod širi.