JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
arrondissement (francuski), arondisman, lokalna jedinica, dio departmana ili grada u Francuskoj.
ars longa, vita brevis (latinski), izreka sa značenjem: život pojedinca je kratak, a stjecanje znanja i umijeća dugovjeko. Latinski prijevod Hipokratove rečenice: Umjetnost je duga, život je kratak.
ars magna (latinski: veliko umijeće), metoda za otkrivanje istine koju je u istoimenom djelu Ars magna izložio katalonski skolastik Ramón Llull. Kao pomoć izradio je tablice i pomične krugove čijim se okretanjem dobivaju najrazličitije kombinacije pojmova, a što bi onda… Nastavi čitati →
artefakt (latinski: arte factum umjetno načinjeno), umjetni proizvod; termin u prapovijesnoj arheologiji a znači proizvod ljudske djelatnosti; rukom načinjen predmet, kameni nož, rezbarija na oružju ili oruđu; suprotno od predmeta nastalih prirodnim djelovanjem.
artifeks (latinski), tvorac, začetnik; stvaralac, autor, umjetnik, majstor.
artificijelan (latinski), umjetan, neprirodan, izvještačen.
artist (latinski) 1. Glumac, plesač, pjevač, izvođač koji nastupa obično u cirkusu, kabaretu ili varijeteu. 2. Umjetnik koji virtuozno vlada tehnikom svoje umjetnosti; besprijekoran umjetnik.
artizam (latinski) 1. Virtuozno svladavanje umjetničke tehnike; nastojanje da se umjetničko djelo izradi primjenom najistančanijih sredstava i postavljanjem maksimalnih tehničkih izražajnih zahtjeva. 2. Visoka umjetnost.
arumunjski jezik, jedan od rumunjskih jezika/dijalekata (dosta udaljen od rumunjskoga). Njime govori oko 300 000 ljudi, većina u Grčkoj. U Makedoniji se govori u Bitolju, Ohridu i drugdje, u Albaniji na jugu, u Grčkoj u Tesaliji i Epiru.
Ascoli, Graziadio Isaia, talijanski jezikoslovac (Gorizia, 16. VII. 1829 – Milano, 21. I. 1907). Utemeljitelj talijanske dijalektologije. Pokrenuo časopis Archivio glottologico italiano (izlazi od 1873); u VIII. svesku objavio L’Italia dialettale utvrdivši načela talijanske dijalektologije.… Nastavi čitati →
asertorni sud (latinski), u logici, sud u kojemu se nešto, prihvaćajući ili odbijajući, jednostavno izriče, kojim se utvrđuje činjenična veza između subjekta i predikata; nešto se tvrdi (afirmativni asertorni sud, S jest P) ili poriče (negativni asertorni sud, S nije P).
asesor (latinski), porotnik; činovnička titula.
asimetrija (grčki), nejednakost, nerazmjernost, neskladnost; koji nema jednake dijelove s jedne i druge strane zamišljene osi; suprotno od → simetrija.
asimilacija (latinski: assimilatio izjednačivanje) 1. biol Proces biosinteze, pri kojemu se od jednostavnih tvari u organizmu izgrađuju složenije; uključuje i fotosintezu u biljaka; suprotan pojam: disimilacija. 2. geol Magmatski proces pri kojem se materijal, što se nalazi u dodiru… Nastavi čitati →
asindeton ili asindet (grčki: a ne, sýndetos vezan, nepovezan, bez veznika; stilska figura nizanja izraza bez upotrebe veznika; prvi je spominje Aristotel, omiljena je kod grčkih i latinskih pisaca. U nas čest u usmenoj književnosti, danas u modernom pjesništvu.
asindetska rečenica, nezavisno složena rečenica u kojoj su rečenice povezane bez veznika.
asirski jezik, mlađa faza → akadskoga jezika.
asirsko-babilonski jezik → semitski jezici
asistencija (latinski), pomoć pri nekomu poslu; pripomoć, sudjelovanje.
asistent (latinski), onaj koji pomaže, pomoćnik; najčešće u značenju mlađega znanstvenog djelatnika koji pomaže na fakultetu (u praktičnom radu sa studentima) ili u znanstvenom zavodu.