JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA

veljotski jezik

veljotski jezik, odvjetak dalmatskoga jezika koji se govorio na otoku Krku (jezik viklasun, veljotski Vikla za grad Krk, od lat. civitas vetula “stari grad”; to je dalo tal. ime Veglia) do kraja XIX. st. Osim što je… Nastavi čitati

Vendi (Wenden, Winden, Windische)

Vendi (Wenden, Winden, Windische), nekadašnji opći germ. naziv za Slavene, ostao za Lužičke Srbe i Slovence u Koruškoj.

venetski dijalekt

venetski dijalekt, dijalekt tal. jezika (vèneto, za nas također mletački; govor Venecije jest vene/z/siàn). Zbog utjecaja Mletaka (Venecije) na naše krajeve, mnoge romanske riječi u našim govorima ušle su upravo iz venetskoga dijalekta. Ime Mleci (Mletci) starijega je… Nastavi čitati

venetski jezik

venetski jezik, jezik iz sjeveroist. Italije, poznat po kratkim tekstovima iz ←V–←I. st. Venetsko je pismo nastalo od etrurskoga. Jezik tvori sam svoju skupinu unutar indoeur. jezične porodice. Po nekim je značajkama blizak italskim jezicima.

Verner, Karl Adolf

Verner, Karl Adolf, danski jezikoslovac (Aarhus, 7. III. 1846 – Frederiksberg, 5. XI. 1896). Radio u Sveučilišnoj knjižnici u Halleu, od 1882. na Sveučilištu u Kopenhagenu predavao isprva slavistiku, poslije poredbeno jezikoslovlje, fonetiku i dr. Otkrio ovisnost pomaka germanskih… Nastavi čitati

verzal ili verzalna slova

verzal ili verzalna slova (lat. littera versalis stihovano slovo, zbog običaja da se novi stih, versus, započne velikim slovom), naziv za velika tiskarska slova (majuskule) ili tekst tiskan takvim slovima.

veznici

veznici, vrsta riječi koje su nepromjenjive i imaju pomoćni, zavisni značaj. Služe za povezivanje dviju ili više riječi ili većih cjelina, do rečenica, također i za isticanja (pa u tom slučaju i nisu pravi veznici: I, što misliš?).… Nastavi čitati

vice-

vice- (lat.), predmetak u složenicama u značenju: do-, pod-, koji zamjenjuje.

vijetnamski jezik

vijetnamski jezik, jezik Vijetnamaca, koji čine nešto više od 5/6 stanovništva Vijetnama. Njime govori više od 70 milijuna ljudi kao prvim jezikom i još nekoliko milijuna kao drugim. Jezik pripada vijetmuonškoj (ili vijetskoj) grani (ili podgrani monkmerske grane) austroazijske… Nastavi čitati

Vinogradov, Viktor Vladimirovič

Vinogradov, Viktor Vladimirovič, ruski filolog i jezikoslovac (Zarajsk, kraj Moskve, 12. I. 1895 – Moskva, 4. X. 1969). Jedan od prvaka proučavanja frazeologije i stilistike u Sovjetskom Savezu. Isprva se bavio fonetikom i gramatikom ruskoga, poslije njegovom poviješću (naročito… Nastavi čitati

Vinja, Vojmir

Vinja, Vojmir, hrv. filolog (Dubrovnik, 12. XI. 1921 – Zagreb, 15. VI. 2007). Studirao romanistiku na Filoz. fak. u Zagrebu gdje je i predavao (hispanistika i dr.); red. prof. od 1966. Dao je velik prinos istraživanju romanskih (dalmatskih) jezičnih… Nastavi čitati

vis maior

vis maior (lat.), viša sila. pren Nepredvidljiv događaj koji se ne može izbjeći ili otkloniti.

vis-á-vis

vis-á-vis (franc.), vizavi, nasuprot, preko puta.

vizigotica

vizigotica, kaligrafsko pismo nastalo iz rim. minuskule u VII. st. u vizigotskoj Španjolskoj gdje je u upotrebi još u XII. st. Po orijentalnim utjecajima naziva se i mozarapskim pismom.

vlastito ime ili ime

vlastito ime ili ime, naziv za imenicu ili skup riječi kojom se posebno označuje samo jedan predmet (osobu, životinju, stvar, objekt, skupinu ljudi, poduzeće…), npr. Tin, Ivana, Mirna, Marija, Ivo, Tara, Petar Petrović,… Nastavi čitati

vodeni znak

vodeni znak (filigran, vodoznak), zaštitni znak na papiru; prozirna oznaka tvornice koja proizvodi kvalitetan papir; značajan za određivanje dobi nedatiranih dokumenata, rukopisa i tiskanih knjiga. Najstariji sačuvani v. z. na papiru iz Fabriana u Italiji (nakon 1276). Također → filigran.

Vogt, Hans Kamstrup

Vogt, Hans Kamstrup, norveški jezikoslovac (Fredrikstad, 1. VI. 1903 – Oslo, 25. IX. 1986). Bavio se jezicima Kavkaza (armenskim, osetskim, gruzijskim i kartvelskima uopće, sjeverozapadnim kavkaskima itd.), baskijskim, burušaskim, indijanskim jezicima. Među ostalim predavao i romansko jezikoslovlje.

vokal

vokal, samoglasnik. → samoglasnici i suglasnici

vokativ

vokativ (lat.), padež koji služi za dozivanje (Nela, dođi!), obraćanje (gospodine Petroviću) ili za izražavanje osjećaja (ah, Jasna, Jasna). Neovisan je o drugim dijelovima rečenice, zato se od njih odjeljuje zarezom/zarezima (ili se piše kao vlastita rečenica, s… Nastavi čitati

volijera

volijera, velika krletka za ukrasne ptice, često dovoljno velika da ptice u njoj mogu letjeti.