JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
volof, jezik zapadnoatlantske podskupine (u njoj su još jezici ful/be/, serer i dr.) nigerokordofanske grane kongokordofanske skupine kongosaharske jezične (nat)porodice. Volofom se govori u Senegalu (prvi jezik za 3,2 mil., što je o. 2/5 stanovništva zemlje; ostali su Ful… Nastavi čitati →
Voltić (Voltiggi), Josip, hrvatski jezikoslovac (Tinjan, 27. I. 1750 – Beč, 25. VIII. 1825). Studirao u Zagrebu i Beču, u kojem je i živio veći dio života. Pristaša liberalnih ideja svojega doba, autor Bečkih pisama (na talijanskom jeziku) te… Nastavi čitati →
Vondrák, Václav, češki slavist (Dub, kraj Vodňana, 22. IX. 1859 – Brno, 13. VIII. 1925). Učenik Franca Miklošiča. U Beču studirao romanistiku i slavistiku, doktorirao 1884. Sveučilišni profesor u Beču i Brnu. Pisac prve starocrkvenoslavenske gramatike (Altkirchenslavische Grammatik,… Nastavi čitati →
Vratović, Vladimir, hrvatski klasični filolog (Šibenik, 23. V. 1927 – Zagreb, 2. II. 2014). Diplomirao klasičnu filologiju (1951) i doktorirao (1962) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je djelovao kao redoviti profesor (1976–97), šef Katedre za latinski jezik i… Nastavi čitati →
vrijeme, u jezikoslovlju, jedna od kategorija kojima glagoli izriču pojam radnje. Vrijeme se izriče kroz sustav ličnih indikativnih oblika u sedam paradigmi, glagolskih vremena. To su: za sadašnjost prezent (sadašnje v.); za prošlost aorist (prošlo svršeno v.), imperfekt (prošlo… Nastavi čitati →
vrste riječi, podjela riječi u vezi s njihovim oblicima, značenjima, službom u sintagmi i rečenice. U hrv. jeziku v. r. jesu ove: 1. imenice, 2. zamjenice, 3. pridjevi, 4. brojevi, 5. glagoli, 6. prilozi, 7. prijedlozi, 8. veznici, 9.… Nastavi čitati →
vulgaran (lat.) 1. Prost, grub, nepristojan, neodgojen, neobrazovan; vulgarizacija (lat.), grubo pojednostavnjivanje nekog djela ili ideje, kojim se snižava njegova vrijednost; spuštanje čega na nižu razinu, razumljivu svima.
W, w, slovo u nekim abecedama, npr. u njemačkoj, za zubnousneni frikativ [v].
Wartburg, Walther von, švic. romanist, dijalektolog i etimolog (Riedholz, 18. V. 1888 – Basel, 15. VIII. 1971). Predavao u Leipzigu i Baselu. Autor velikoga franc. pov.-etimološkoga rječnika (25 knjiga) i mnogih drugih djela.
Webster, Noah, američki leksikograf (Hartford, Connecticut, 16. X. 1758 – New Haven, 28. V. 1843). Iz ugledne konzervativne obitelji ranih doseljenika. Studirao na Yaleu. Gorljiv federalist, jedan od tvoraca amer. intelektualnog nacionalizma, pisao polit. članke i usporedno radio na… Nastavi čitati →
X, x 1. Dvadeset i drugo slovo klas. lat. abecede, izgovor ks. 2. mat Znak x za nepoznanicu ili za apscisu.
xhosa (vlastiti naziv za jezik jest isiXhosa, za pripadnika naroda amaXhosa), jezik iz porodice bantu, njime govori oko 8 milijuna ljudi u jugoistočnom dijelu Južne Afrike (jedan od prijašnjih naziva bio je kafirski) – od toga više… Nastavi čitati →
Y, y 1. Dvadeset treće slovo latinske abecede, odnosno dvadeseto slovo klasičnoga grčkog alfabeta koje se izgovara kao samoglasnik između u i i. 2. Znak za ordinatu u koordinatnom sustavu.
3. Znak Y za kemijski element → itrij (latinski: yttrium).
yuppie (akr. od engl. young urban professional /people/), mlad i visokoobrazovan stručnjak koji radi u gradu, ima natprosječna primanja, sav je posvećen karijeri, prati sve trendove potrošačkoga društva.
Z, z 1. Dvadeset i šesto slovo latinske i dvadeset i deveto slovo hrv. abecede (za zvučni strujni suglasnik). 2. Oznaka z za aplikatu u koordinatnom sustavu.
zagonetka, zakučasto, nejasno ili dvosmisleno, često duhovito opisano pitanje (zagonetljaj), na koje treba dati nedvosmisleni odgovor (odgonetljaj). Z. su najprije imale magijsko-kultno značenje, a zatim su se pojavile u usmenoj i pisanoj književnosti svih naroda (u Bibliji starožid. z.,… Nastavi čitati →
zagrade 1. U pravopisnom smislu, razgodni (interpunkcijski) znak, sastavljen od dvaju dijelova (lijeva i desna zagrada), služi za odjeljivanje dijela teksta od glavnoga; odijeljeni tekst dodaje kakvu novu obavijest u vezi s onim što se kaže u gl. dijelu, i… Nastavi čitati →
zamjenice, vrsta riječi koje zamjenjuju druge imenske riječi (riječi koje se sklanjaju: imenice, pridjevi, brojevi, zamjenice) i tako ih označavaju (ne služe za nazivanje dotičnih predmeta, bića, svojstva i dr.), radi pokazivanja nekih odnosa ili stupnja poznavanja označenoga (Ja… Nastavi čitati →
zarez, u pravopisnom smislu, razgodni (interpunkcijski) znak kojim se dijelovi rečenice odvajaju radi lakšega razumijevanja. Piše se u nizanju i sličnome (Zvali se oni: Ljutiša, Marun i Potjeh.; Čuvali, čuvali, a napokon zaspali.; A Sunce, koliko bilo… Nastavi čitati →
