JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
Bolonjski rukopis → Hvalov zbornik
boljar, feudalni zemljoposjednik u Rusiji i nekim zemljama današnje Rumunjske.
bona fide (latinski) 1. U dobroj vjeri, u najboljoj namjeri, u poštenoj nakani. 2. U pravu, označava da je neka osoba pri sklapanju kakva pravna posla ili u vršenju pravnih akata uvjerena kako postupa pošteno i u skladu s pravom.… Nastavi čitati →
bona materna (latinski), materinska dobra. Prema pravu hrvatsko-ugarske državne zajednice imovina na koju su sva bračna djeca imala jednako zakonsko pravo, bez obzira na spol, a obuhvaćala je: svu imovinu koju je majka donijela u brak, svu nepokretnu imovinu koju… Nastavi čitati →
Bonfante, Giuliano, talijanski jezikoslovac (Milano, 6. VIII. 1904 – Rim, 9. IX. 2005). Bavio se indoeuropeistikom i romanistikom. Predavao u Princetonu, Genovi i Torinu. Djela: Indoeuropski dijalekti (1931), Tečaj glotologije (1961) i dr.
bonifikacija (latinski) 1. Odobrenje (računa). 2. Popust u cijeni, odšteta, naknada za neispravan ili oštećen proizvod, robu. 3. šport Nagradno vrijeme (u biciklizmu, šahu).
bonitiranje (latinski) 1. Ocjenjivanje boniteta. 2. Određivanje vrijednosti zemljišta (ili lovišta) uzimajući u obzir određene komponente.
bonton (francuski) 1. Ukupnost pravila o dobru i uljudnu ponašanju u društvu. Pravila su podložna promjenama tijekom vremena i različita su u različitim društvenim zajednicama. 2. Naziv knjige koja sadrži takva pravila.
bonum (latinski), dobro, vrijednost. Prema starome pravu, naziv za zemljišni posjed. U širem smislu svaka pokretnina i nekretnina koja ima vrijednost; bonum commune, zajedničko dobro; bonum publicum, javno dobro; bonum naturale, prirodno dobro; summum bonum, najviše… Nastavi čitati →
bonvivan (francuski) 1. Osoba koja voli lagodan, ugodan život i tjelesne užitke kojima sve podređuje. 2. Lik salonskog ljubimca u kazališnim predstavama.
bonzo (portugalski od japanskog) 1. Od sredine XVIII. stoljeća naziv za budističkog svećenika u Japanu, Kini i Koreji. 2. pren Preuzetni stranački funkcionar, glavešina.
Book of Kells, urešeni rukopis četiriju evanđelja (760–820); pripadao samostanu Kells, jednom od glavnih irskih samostana koje je u VI. stoljeću utemeljio sv. Kolumban; remek-djelo hiberno-keltskog stila ukrašavanja, najvažniji oblici vuku podrijetlo iz dekoracije brončanih i emajliranih umjetnina pretkršćanskih… Nastavi čitati →
Bopp, Franz, njemački lingvist (Mainz, 14. IX. 1791 – Berlin, 23. X. 1867). Profesor sanskrta i komparativne gramatike na Berlinskom sveučilištu, jedan od začetnika indoeuropeistike. Etablirao vrijednost sanskrta u komparativnim studijama indoeuropskih jezika. Baveći se povijesnom analizom riječi, kompletirao… Nastavi čitati →
Boranić, Dragutin, hrvatski jezikoslovac, slavist (Marija Gorica, 19. XII. 1870 – Zagreb, 1. IX. 1955). Diplomirao 1897, doktorirao 1890. (O refleksivnim glagolima u hrvatskom jeziku, objavljeno u Radu JAZU 1899). Radio kao srednjoškolski profesor, a od 1906.… Nastavi čitati →
boravište, mjesto boravka, mjesto privremenog prebivanja (za studija, stručnog usavršavanja, godišnjeg odmora i sl.).
bordel (francuski) 1. Javna kuća. 2. pren Nemoralna sredina, mjesto gdje vlada zbrka (ne zna se ni tko pije ni tko plaća).
borniran (francuski), duhovno ograničen, uskih, ograničenih pogleda, opterećen predrasudama.
bosančica (bosanica, bosanska ćirilica, zapadna ćirilica itd.), varijanta ćiriličnog pisma, rasprostranjena na području BiH i Hrvatske – uglavnom na području srednje Dalmacije i Dubrovnika; naziv uveo → Ćiro Truhelka 1889. Nastaje od XI/XII. stoljeća (npr. Kulinova listina, 1189),… Nastavi čitati →
bosanski jezik → bošnjački jezik
bošnjački jezik, naziv za standardni jezik Bošnjaka (Muslimana) u BiH i Sandžaku; do konca 1980-ih nazivao se bosanskohercegovačkim standardnojezičnim izrazom, a prije još npr. bosanskim jezikom. Osnovica su mu muslimanski govori; razmjerno blizak hrvatskom standardnom jeziku (ima nekih razlika… Nastavi čitati →
