JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
epitet (grč.), naziv za onu riječ (atribut) koja još dodatno određuje imenicu pa s njom čini nov pojam. U nas naziv za atribut (atributni pridjev) koji se dodaje imenici radi ukrasa (epitheton ornans) i slično, najčešće za one sklopove koji… Nastavi čitati →
epiteza (grč.) 1. lingv Dodavanje glasova ili slogova na kraju riječi, obično u nekim dijalektalnim govorima (dakle-m, ljudima-n i sl.). 2. knjiž Pridavanje epiteta. 3. med Proteza koja se stavlja na defektan dio (lica, nosa, očne šupljine, uške) iz kozmetskih razloga.
epitoma (grč.), kratak izvod iz većeg djela, pregled sadržaja; također sveukupnan pregled nekog područja znanja; sačuvan niz e. iz ant. i srednjovj. književnosti, iz kojih saznajemo o sadržaju, danas izgubljenih, djela.
epizona 1. Zona metamorfizma vezana za vanj. dijelove Zemljine kore; uz e. su tipične umjerene temperature, nizak hidrostatski tlak i izražen usmjereni tlak (stres). Pri takvim uvjetima nastajat će ugl. kataklastične stijene i niskometamorfne škriljave stijene. 2. Metamorfni okoliš karakteriziran… Nastavi čitati →
epoha (grč.) 1. Doba; veće razdoblje u povijesti, znanosti, umjetnosti i sl. obilježeno nekim događajem, razvojem, otkrićem. 2. geol Veliko razdoblje u razvoju Zemlje, duže od doba, a kraće od perioda. 3. astron Trenutak u kojemu zvijezda zauzima neki položaj,… Nastavi čitati →
eponim (grč. epónimos) 1. U ant. Grčkoj, naziv za osobu, čijim se imenom u kronologiji označavala godina. U Ateni prvi arhont, u Sparti prvi efor, u Argu gl. svećenica Herina hrama. Tako se nazivalo i 10 ant. heroja prema… Nastavi čitati →
eppur si muove (talijanski: ipak se kreće), riječi koje je, prema predaji, izgovorio → Galileo Galilei pred sudom Inkvizicije, kao konačnu potvrdu neodustajanja od Kopernikove teorije o kretanju Zemlje oko Sunca.
epsilon (grč.), peto slovo grč. alfabeta, brojčana vrijednost 5; graf. znak nastao prema semitskom he; izgovara se kao kratko, zatvoreno e.
erar (lat.), rim. drž. blagajna; mjesto na koje pritječe ukupan drž. prihod; također naziv za pojedine izvore drž. prihoda i rashoda (carinski e., poštanski e., vojni e. i sl.)
eremit (grč.), pustinjak, isposnik, asket, osamljenik; čovjek koji se povukao na neko osamljeno mjesto iz vjerskih razloga.
ergativ (grč.), padež u nekim, na primjer kavkaskim, jezicima za vršioca radnje, a nije nominativ.
ergo (lat.), dakle, prema tome, otuda slijedi. Izraz nalazimo u poznatoj Descartesovoj izreci Cogito, ergo sum (Mislim, dakle postojim).
eritritol, najjednostavniji četverovalentni alkohol, bijeli slatkasti kristali topljivi u vodi. Nalazi se u nekim lišajima i algama. Upotrebljava se u medicini kao sredstvo za širenje koronarnih žila.
errando discimus (lat.), griješeći učimo, na pogreškama učimo.
errare humanum est (lat.), griješiti je ljudski; svojstveno je čovjeku da griješi; u značenju, svatko može pogriješiti, nitko nije nepogrešiv.
errata (lat.), nekada vrlo čest naziv za popis tiskarskih pogrešaka, obično na kraju knjige ili na umetnutomu slobodnom listu; nalazimo ga i u obliku errata corrige, ispravi pogreške.
erudicija (lat.), učenost, obrazovanost, načitanost; opsežno znanje iz nekog područja znanosti; erudit, čovjek velika znanja, znanstvenik.
eruptivan (lat.) 1. geol Koji potječe od vulkana; koji je nastao izbijanjem iz unutrašnjosti Zemlje. 2. pren Koji lako plane, goropadan, nagao.
eskalacija (franc.), penjanje, uspinjanje po stupnjevima; postupno proširivanje, povećavanje npr. e. nasilja, e. sukoba.
eskamotaža (franc.), opsjena, sljeparija. Eskamotirati vješto sakriti; neopazice ukrasti; zavarati kome oči; zaslijepiti, opsjeniti.