JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
etaža (franc.) kat; etažno vlasništvo, vlasništvo etaže, kata u kući. Pravno je uređeno kao oblik samovlasništva na cijeloj nekretnini.
etažer (franc.), stalak s policama; staklena vitrina s pregradama (za posuđe, knjige, zbirke i sl.).
eteociparski jezik, jezik koji se govorio na Cipru prije grčkoga, poznat po malobrojnim natpisima iz ←VI–←IV. st. Natpisi su pisani slogovnim pismom (naziva se upravo eteociparskim), kojim su se poslije tamo neko vrijeme služili i Grci. Zbog malobrojnosti tekstova… Nastavi čitati →
etiketa (franc.) 1. Strogo utvrđen red i način otmjena ili službena ophođenja (npr. u diplomaciji). 2. Znak, oznaka, natpis na robi ili njezinu omotu, s oznakom vrste, cijene, sastava i sl. 3. pren Javni, neargumentirani, obično negativni sud o nekome.
etimologija (grč.), proučavanje podrijetla riječi. To je praćenje glasovnoga, obličnoga i značenjskoga razvoja te riječi kroz povijest i pretpovijest te riječi, s uvažavanjem međuutjecaja (glasovnih, obličnih, značenjskih) te riječi s drugim riječima istoga jezika ili inih jezika. Treba uvažavati i… Nastavi čitati →
etimološki pravopis (korijenski pravopis), čest naziv za morfonološki pravopis, tj. za način pisanja u kojem se bilježi fonemski sastav morfema, ne riječi (žižak, gen. žižka; otac, gen. otca). U hrv. pisanju morfonološki je način pisanja bio… Nastavi čitati →
etiologija (grč.) 1. općenito Znanost o uzrocima određenih pojava. 2. med Uzrok bolesti.
etnik (grč.), naziv za stanovnika naselja, kraja, zemlje, države i sl. ili za osobu koja odande potječe, npr. Zagrepčanin (Zagreb), Puljanin (Pula), Vukovarac (Vukovar), Moslavac (Moslavina), Istranin (Istra), Zagorac (Zagorje, Zagora), Bačvanin (Bačka), Kambodžanac (Kambodža), Afrikanac (Afrika), Zemljanin (Zemlja), Marsovac… Nastavi čitati →
etnoid, opća imenica nastala u vezi s općim zemljopisnim pojmom, npr. građanin (grad), seljanin (selo), otočanin (otok), planinac (planina), zemljak (zemlja) itd.
etnonim (grč.), naziv za pripadnika (pripadnike) nacije, naroda, plemena, roda ili kakve druge veće ili manje narodnosne ili etničke skupine, npr. Hrvat, Amerikanac, Slaven, Arapin, Tamil, Navaho itd. Etnonimija, dio antroponimije koji proučava imena naroda… Nastavi čitati →
etrurski jezik, jezik Etruraca (Etruščana, lat. Etrusci, zemlja Etruria < *Etrusia), poznat po mnogobrojnim, ugl. kraćim tekstovima (više od 13 000) iz Etrurije (←VII–←I. st.; jezik ←VII–←VI. st. naziva se staroetrurskim) i iz drugih krajeva, kamo… Nastavi čitati →
etui (franc.), tok, kutijica (za nalivpero, nakit, naočale, pribor za nokte i sl.).
eufemizam (grč.), blaži izraz koji se rabi umjesto drugih izraza koji označavaju nešto nepristojno, neugodno, ružno ili opasno. Takvi su izrazi otići umjesto umrijeti, duga i teška bolest umjesto rak, korekcija cijena umjesto poskupljenje i sl.
eufonija (grč.) 1. Blagoglasje, skladnost zvukova (glasova ili riječi); suprotno: kakofonija. 2. Glasovna promjena nastala iz želje za lakšim izgovorom.
eupatridi (grč. sinovi plemenitih otaca), u ant. Grčkoj naziv za aristokraciju po rodu, za razliku od plutokrata.
eurazijska natporodica jezika, hipotetska jezična natporodica koju pokazuje → J. H. Greenberg (Indoeuropski i njegovi najbliži srodnici: eurazijska jezična porodica, 2000, i više članaka prije); u njoj bi bile porodice indoeuropska, uralska, altajska, čukotskokamčatska i eskimskoaleutska… Nastavi čitati →
euritmija (grč. sklad, simetrija) 1. Naziv 1912. uveo R. Steiner za vrstu ritmičkog odgoja i umjetnosti, pokreta utemeljenih na metodi ritmičke gimnastike (gymnastique rythmique) što ju je 1892. razvio → Emil Jaques-Dalcroze, oslanjajući se na teoriju o povezanosti ljudskih… Nastavi čitati →
Europaeus (pr. ime David Emanuel Daniel), fin. sakupljač nar. pjesama i jezikoslovac (Savitaipale, 1. XII. 1820 – Pietari, 15. X. 1884). Prvi fin. istraživač koji se bavio zakonima fonetike.
europeizam, riječ ili koji drugi jezični element što dolazi u više eur. jezika. Npr., od novijih europeizama k nama je došao naziv euro, za zajednički novac EU: to je naziv za koji se zapravo ne može odrediti koji… Nastavi čitati →
evaluacija (franc.), određenje vrijednosti; ocjena, procjena vrijednosti čega (npr. e. novca).