JEZIČNE ZNANOSTI I PODRUČJA
Akan, zajednički naziv za skupinu naroda i jezika u Gani i Obali Bjelokosti. Oko 2 milijuna pripadnika. Glavne skupine → Ašanti i → Bavlejci. Pripadaju gvinejskoj skupini jezika. Prije europske kolonizacije dosegli visok stupanj socijalnog i kulturnog… Nastavi čitati →
akatalektički stih, potpuni stih, koji završava potpunom stopom, za razliku od → katalektičkog stiha.
akcentologija, dio jezikoslovlja koji se bavi proučavanjem naglaska (akcenta).
akcentuacija, naglasni (akcenatski) sustav jezika.
akceptirati (latinski), prihvatiti, usvojiti.
akcija (latinski) 1. Djelovanje, djelatnost, djelo, čin, radnja. 2. fiz Jedna od osnovnih funkcija koju neki fizikalni sustav opisuje jednadžbama gibanja. Prikazana je vremenskim integralom razlike kinetičke i potencijalne energije (lagrangian) i stacionarna je za stvarna gibanja (načelo najmanjeg djelovanja).… Nastavi čitati →
aklamacija (latinski) 1. Oduševljeno odobravanje popraćeno glasnim povlađivanjem, klicanjem. 2. Dogovoren način izbora, usklicima i pljeskom, bez prebrojavanja glasova (prakticira se u slučajevima kada se očekuje jednoglasnost). 3. U liturgiji, načelo aklamacije prisutno u zajedničkim uzvicima amen ili aleluja kojim… Nastavi čitati →
akolada (francuski) 1. U srednjem vijeku, obred pri uvođenju novog viteza; zagrljaj i udarac mačem po ramenu. 2. U grafici, vitičasta zagrada u nekom tekstu odnosno slogu; koristi se u tabelarnim i sličnim radovima pri sažimanju redova i sloga formulara.… Nastavi čitati →
akolit (grčki: akolouthos pratilac) 1. Pomoćnik viših službenika u kršćanskoj liturgiji koji je primio niži crkveni red. Pali svijeće i nosi ih za vrijeme liturgijskih čina, te donosi vino i vodu na oltar. 2. U prenesenom smislu, onaj koji… Nastavi čitati →
akribija (grčki), krajnja točnost ili pomnost, posebice u znanstvenom radu; brižljivost, savjesnost, temeljitost u navođenju izvora i dokaza; u cjelini valjan dokazni postupak; u negativnom značenju nagomilavanje suvišnih podataka. Pridjev akribičan.
akronim (grčki), kratica od početnih slova ili slogova nekoga višedjelnog naziva koja se koristi i izgovara kao govorna riječ; u pravilu se piše velikim slovima (GONG, Građani organizirano nadgledaju glasovanje; COBOL, Common Business Oriented Language), osim onih koje… Nastavi čitati →
aksiom (grčki), osnovna, polazna tvrdnja u nekoj teoriji koja se smatra očiglednom istinom te je ne treba dokazati i ne dokazuje se. Npr. Arhimedov aksiom kaže da za svaki realni broj postoji prirodni broj veći od njega. Poznati peti Euklidov… Nastavi čitati →
akt (latinski: actus čin, spis; golo tijelo) 1. Radnja, spis, djelo, čin. 2. kaz Čin, dio kazališne predstave. 3. lik Prikaz gola ljudskog tijela u različitim položajima, pokretima i držanjima; tema umjetničkog djela od prapovijesti do danas, prikazan samostalno… Nastavi čitati →
akter (francuski), činilac, čimbenik, sudionik.
aktiv (latinski: activus djelatan) ili radno stanje, sustav glagolskih oblika kojima se iskazuje odnos između subjekta rečenice i glagolske radnje: subjekt je vršilac radnje, on vrši radnju. Pisac je napisao roman: subjekt (pisac) izvršio je radnju (napisao je); usporedi: pasiv.
aktivacija (latinski) 1. Poticanje ili ubrzavanje neke djelatnosti ili procesa; puštanje u rad nekog mehanizma ili naprave; prevođenje službenika iz stanja mira u djelatnu službu. 2. kem Dovođenje energije (najčešće toplinske) tvari da bi mogla reagirati u kemijskoj reakciji. Najmanja… Nastavi čitati →
aktivist (latinski) 1. Osoba koja se ističe zalaganjem u političkome ili drugome javnom radu; 2. U filozofiji, pristaša → aktivizma.
aktovka (latinski) 1. Drama u jednome činu, jednočinka. 2. Torba za spise (akte).
aktualan (latinski), zbiljski, važan za sadašnji trenutak, suvremen, koji se tiče današnjeg svijeta.
